ruci. Poskliznemo li se na strmoj padini, moramo se odmah zaustaviti cepinom. Svako je oklijevanje opasno, jer je kočenje veoma teško, ako postignemo veću brzinu sklizanja. Ukoliko je snijeg tvrd i zaleđen odmah ćemo se okrenuti potrbuške, te s nešto zgrčenom ruko zabiti rog ispod sebe u visini ramena. Ako je snijeg

bio pun tjelesnog nemira, u vječitom pokretu. U svakoj prilici neprestano se obazirao čime bi uposlio nemirne ruke i u svakoj stvari iznalazio stranu koja ima da se uredi praktično i manuelno. Sve situacije rješavao je na brzinu i jednostavno, sa dvije-tri riječi koje su uprošćavale teškoću i unosile izvjesni optimizam To je obično postizavao, tako da je nastupili događaj sravnjavao s kakvim kudikamo gorim koji bi bio mogao da nastupi,

u krajnost. I na koncu je ta jarost na oca postala ono najglavnije i najčvršće u njemu, gotovo jedini upravljač i jedino mjerilo njegovih postupaka. Jagoda je prekinula svoje studije na muzičkoj akademiji i na brzinu se spremala za vjenčanje i za odlazak u provinciju. Sad je i to što je djevojka prekidala studije bila jedna nova žrtva koju je Miloš stavljao u krivicu ocu. Povodljiva i podložna tuđim uticajima,

u uglu, kad je za sobom povukao vrata, otvorila, pa opet sklopila svoje velike crne oči. Sad je opet lupa točkova dopirala prigušena. Voz je sa zviždukom nailazio na mostiće i prolijetao kroz male stanice ne smanjujući brzinu. U toplini tijesne, polumračne, vatirane kutije, čovjeka je uljuljkivao osjećaj da ga jurnjava voza zajamčeno i zapečaćeno nosi prema njegovoj meti. U svitanje je Miloš ponovo stajao uz prozor. S polja su

podvale. Tu su se, na koncu, poslije života provedena u jagmi sticanja i u žurajivom zadovoljavanju prijekih putenih prohtjeva na sirotinjskim seljačkim snašama, kupljenim za metar postava ili za svitak maveza i na brzinu uguranim u sumračno spremište iza dućanske pregrade, odigravala, u tjeskobi soba zagušenih neukusnim tričarijama i prašnim zavjesama, njihova spora, usamljenička umiranja, mučenja gušenjem od nedostatka zraka i

to, Mitre, tako ti sabaota! — Evo ja, vala! Poslali me ù Zâgreb kâ kurira, pa reko': potražiću ga, valaj, pa da je sad ponoći! Božo uvede gosta. Kaja se probudila, sjedi na madracu prostrtu po podu i na brzinu spliće pletenicu. — A 'e 1' ovo tvoja drugarica? E, neka, neka!... Prostrana sobetina, puna glomaznog namještaja. Monumentalni crni kredenc sa brušenim staklima dominira cijelom sobom, (Božo nije volio da ima s njime

»Vide li mi oni mojijeh uštipčića, a? Sve smo ovo mi napljuvali. Eli, pope, da imamo junačka pluća? A ćaća mi uvijek divani: »crvljiv li je kašun u moga Perice, mili, mili bogo... Sad ćemo malčice cukra...« Ali, Peričinu radost ubi protin smijeh, presiječe napor, da, na brzinu, prosije »brašno na najfinije sito«. »Oho-ho-ho-ho!... mislio si Milojevim očima uteći i sakriti! Brže, ženu ti poljubim, sklanjaj to smrdeža pa na posao! Gdje ti je olovka? Jesi li je našao? Piši!...« I, proto Miloje zamahuje uvijenim ubrusom, udara po koljenima.

— da ga cmače i po obrazima i po čelu i usnama, i raskalašan uzvikuje: »Mi smo i Srbadija, i Veličanstvo, i Visočanstvo, i nadvojvoda Život, i princeza Smrt.« Čudio se odkuda je ovakve misli i riječi »njegov nepokvareni-čobanin mladac« pobrao. Perica je određivao smjer i brzinu talasanja. Uporno i bez opoziva. Boško je bez zanosa pjevušio i koristio zgodu da sagradi što bolju odluku, birao čas kad će svome vodniku Perici samo prišapnuti, šapatom natuknuti i tajnost i važnost i neodloživost naročita zadatka. Računao je: — Vodnik Perica

nasred puta, samo ako nije pristajao, da njegova bude starija. Klao se tako s putnicima, ostavljao ih i tovario. Jednoga dana dođe odnekale nekakav auto i poče Ademagi konkurirati. A da bruka bude veća, autom je upravljao nekadašnji njegov kmet. Ademaga se zgranu: na brzinu proda i konje i fijaker. — On će sa mnom pregoniti, on, nikogović. E, ne će! Beli se ne će moći pohvaliti, da je svog agu prestizao i da mu je uticao! Eno mu je sada štreka fraj. Beg ostaje beg! Iza toga je odmah otvorio kavanu. U njoj su ga ljudi, zbog njegova

s noge na nogu, lupao je stepenicama, baš kao da ih broji. — Baš sam mu pokazao! — pri tome je mislio na upravitelja. Sasvim smiren, kao da ulazi u svoju kuću, ušao je u podvornikovu sobu. Tu su već stajale pripravljene džezve i fildžani. I kad on uđe, Mušan na brzinu skuha kavu, pa mu je, ne bez straha, naglo i nervozno potkuči, namjestivši još jednom džezvu i fildžan s kašikicom, da mu bude naručnije. — Bujrum! On sjeda, dignuvši jednu nogu poda se, stavlja zembilj kraj sebe uz jednu stolicu, poče piti kavu i srkati, a sve

SVETA ADMINISTRACIJA Ljudi, prava je sreća, što postoji administracija! A osobito u ovo današnje ludo vrijeme. Mi to, laici, smijemo reći. Danas se, eto, živi nekako na brzinu, ludo, zahuktano ili još točnije: mahnito. I to najviše zbog te proklete tehnike. S njom se sretamo na svakom koraku, osjećamo je na sebi, baš kao pas buhe. I, jasno, neprestano se moramo češati zbog njezinih uboda i peckanja. A tu zahuktalost tehnike, to mahnitanje vremena, u

Da ga je samo nagaraviti, bio bi pljunuti Arapin — kesio se Ibro na račun Alage. Zbog toga su Alagu iza leđa i zvali Galama Arapin. Tako su se potajno nosili njih dvojica, gložeći se na svakom koraku. Čim je Alaga jutros doznao za pisma, na brzinu je prekopao sve džepove, ali i ladice svoga pisaćeg stola, i to temeljito, lupajući njima silovito, iskupio razne papire i škakljiva pisma, koja bi mogla štošta pričati, izderao ih na sitne komadiće i onda, pun žustrine, premjeravao sobu i čekao, da se vrata zatvore. A da prikrati

je ta i ta ulica, t. j. kako ću doći do Markovićeve ulice. — Nema, nema te ulice kod nas! — odgovara on, smije se nekako lukavo i okreće mi svoj zakrpljen tur. Blesavo ispadoh sam pred sobom. A da nisam, mislim, kojom nesrećom sišao u nekom drugom mjestu? Pretresem na brzinu čitav put, sve, detalje, sjetim se Jose, čopora djece i njihova nestašluka, hotela i svega ostalog, što je u vezi s mojim dolaskom. Sve klapa. Ipak sam u Ravnom. No, da. Nabasam na nekog gospodina, čija mi je fizionomija bila dosta simpatična. I upitam ga. Uljudno. Klima

vježbati, kako bi se što bolje razvile i došle potpuno do izražaja. Ako pogledamo sprinterske tipove, vidjet ćemo, da postoje uglavnom dva tipa, i to: jedan zbijeniji s čvrstom muskulaturom, drugi vitkiji s nježnijom muskulaturom. Dok su prvi dolazili do izražaja i razvijali veliku brzinu zahvaljujući velikoj snazi gaženja i odbijanja prema naprijed, dotle su drugi osvajali prostor brzim reagiranjem, lako i uz neprimjetan ali brz dodir sa zemljom. Svakako, da će u prednosti biti sprinteri, koji lakoćom osvajaju teren i koji ne daju utisak da ulažu previše snage. Takvih

ali brz dodir sa zemljom. Svakako, da će u prednosti biti sprinteri, koji lakoćom osvajaju teren i koji ne daju utisak da ulažu previše snage. Takvih sprintera ima malo, dok je daleko veći broj onih, koji dolaze do izražaja pomoću svoje snage. I jedni i drugi nastoje da rad i brzinu kretanja svojih nogu što više povećaju, što je od najveće važnosti. Taj rad, pokreti i cjelokupna brzina ovisit će u prvom redu od snage odraza, t. j. brzog odbijanja stopala od zemlje. Odraz kao i trčanje sprintera mogli bismo uporediti s loptom, koja tek što dodirne zemlju

Trke su se najviše gubile i dobivale baš pred ciljem. Pobjeda obično pripadne onome, koji je znao upotrebiti naprijed navedena sredstva, koja su neobično važna za uspjeh samog trkača. Ima trkača sprintera, kojima je početna brzina slaba, t. j. sve do časa dok ne dobiju punu brzinu. U tom slučaju najbolje je s njima provoditi kratke sprinteve (30—40 m). U izvođenju tih kratkih sprinteva treba nastojati produžiti svoj korak, a naročito po izlasku sa starta. Nagib mora biti veći, što će dovesti i do većeg početnog zamaha nogu. Ima dalje trkača, koji od starta

najbolje je s njima provoditi kratke sprinteve (30—40 m). U izvođenju tih kratkih sprinteva treba nastojati produžiti svoj korak, a naročito po izlasku sa starta. Nagib mora biti veći, što će dovesti i do većeg početnog zamaha nogu. Ima dalje trkača, koji od starta imaju veliku početnu brzinu, a i kroz prugu trče kao da lete, međutim, njihov finiš nije dovoljno jak i brz, te često gube trku, iako su vanredno brzo trčali u počeku. Takav trkač je došao do jedne granice, preko koje ne može prijeći dalje. U ovom

400 metara. — Trčanje na 400 m je jedna od najtežih trkaćih pruga. Ona zahtijeva od trkača maksimum utroška fizičke i nervne energije u razmjerno kratko vrijeme. Trkač mora biti izdržljiv i veoma brz. On mora od početka razviti veliku brzinu i izdržati cijelu dužinu pruge, što dovodi do brzog umora i iscrpljenosti organizma. Umjeti dobro pretrčati ovu prugu zavisi o samom trkaču, koji mora imati veliko iskustvo, odličnu tehniku koraka i potpuno zdrav organizam. Obično se trkači boje dužine ove pruge, pa

Za postizavanje uspjeha potrebno je osim poznavanja vlastitih sposobnosti, poznavati i mogućnosti protivnika. Ako je protivnik brži, onda je najbolje da se prijeđe u vodstvo tako da se iscrpi protivnika, koji ne će moći da u finišu poduzme sprint i tako pobijedi. Ako pak imamo veću brzinu od protivnika, onda je i zadatak olakšan, jer je potrebno samo slijediti protivnika i u finišu sprintati. Ako se ne pozna protivnik, onda je najbolje dominirati trkom prema vlastitim mogućnostima, bez obzira na to kakvo će držanje zauzeti protivnik. Raspored snaga na toj pruzi bit će

koji još mnogi ne znaju provoditi. Obično se misli da je to duga pruga, za koju osim izdržljivosti nije potrebno ništa drugo. Zato se uvijek na treningu trčalo dulje od pruge na kojoj se natjecalo. Na tu prugu treba gledati kao da je to jedna srednja pruga i prema tome valja tako i trenirati. Brzinu treba redovito uvježbavati, a ne samo trčati i trčati. Osim izdržljivosti, brzine i tehnike potrebno je posjedovati prirodnu inteligenciju pomoću koje će se moći vlastito trčanje prilagoditi prema momentu, protivniku i svojim sposobnostima, koje se ne smiju niti

na zavoju. — Trke na 200 i 400 m imaju svoj početak u zavoju. Mnogi natjecatelji kopaju jamice ili postavljaju blokove uz vanjski rub staze, kako bi prvih nekoliko koraka pretrčali u ravnoj liniji, misleći, da je tako lakše postići početnu brzinu. Međutim, ima atletičara, koji kopaju jamice uz unutarnji rub staze, što za njih ne predstavlja nikakve poteškoće, naročito za trkačenaviknute trčanju u zavoju. Upute Poslije uvježbanosti u brzom trčanju, prelazi se na učenje starta, i to:

položaja jamica, ulaženje u jamice i rad na svaku zapovijed); 3. uvježbavanje pravilnog rada ruku na hitac; 4. učenje pravilnog i brzog odraza prednje noge i iznošenje koljena naprijed; 5. uvježbavanje prvog i daljnjih koraka. Poslije starta trkač ne može odmah postići najveću brzinu. To postiže postepenim ubrzavanjem i pravilnom progresijom koraka. Obična je griješka, da se na treningu kao i na natjecanju već u prvom koraku želi upotrebiti cjelokupna mišićna snaga s namjerom što bržeg početka. Takav snažan i forsiran rad u većini slučajeva dovodi do

načina kod nas najviše upotrebljava. 4. Još se upotrebljava jedan način predaje palice, i to bez mijenjanja iz ruke u ruku. Taj način najviše upotrebljavaju trkači SSSR, koji su pokazali dosada velikeuspjehe, iako njihovi trkači kao pojedinci nemaju nekunaročitu brzinu. Kod toga načina prvi trkač starta držeći palicu u desnoj ruci, a preda drugom trkaču u lijevu. Ovaj nosi palicu u lijevoj ruci i preda je trećemtrkaču u desnu i na kraju taj trkač predaje palicu četvrtom trkaču u lijevu ruku. Prednost ovoga načinaje očigledna, jer prvi i treći

suradnju ramena i ruku. Taj nagib se zadržava sve dok se prednja noga iza prepone ne počne spuštati k zemlji. Čim ta noga dodirne zemlju tijelo mora biti u položaju kao kod običnog trčanja, t. j. ono je pripremno da nastavi trku. Velika je pogreška uspravno držanje tijela, što koči brzinu a gubi se potreban ritam trčanja. Pogrešno je i snažno spuštanje trupa na niže dok se još nije izvršio odraz. Rad odrazne noge. — Zadnja noga se poslije jačeg odraza (6—7 stopa pred preponom) refleksno i bez ulaganja naročitih snaga

što će osigurati pravilan ritam trčanja, o čemu uvelike ovisi uspjeh takvog trčanja. Ne smije dolaziti do zastajkivanja ili mijenjanja koraka pred preponom. To onemogućava pravilno trčanje i potpuno kvari ritam trčanja, jer trkač za prelaženje prepona mijenja 10 i više puta brzinu, što veoma zamara organizam i onemogućuje dobar rezultat. Upute 1. Putem filma ili dobrog trkača preko prepona treba u cijelosti prikazati tehniku trčanja s preponama. 2. Učenje trčanja preko jedne niske preponice (30 cm) uz lagano

čine slijedeće griješke: 1. trkač se odrazuje predaleko pred preponom ili je predalek dodir sa zemljom iza prepone, što dovodi do dugog leta i gubitka vremena; 2. ruke su za vrijeme leta raširene i mlitave, što izaziva gubitak ravnoteže; 3. tijelo je poslije odraza uspravno, što smanjuje brzinu; 4. kukovi su nedovoljno uzdignuti, što otežava trčanje; 5. rad nogu je prebrz i žuran, te ne odgovara ritmu i općem kretanju cijeloga tijela; 6. uslijed nedovoljne brzine odraz na preponu kao i dodir iza prepone vrši se preko pete, a ne na prste, zbog čega dolazi do skokova; 7. kod

(40 m), prijelaz preko dvije prepone, 3 X 120 m oštro. Istrčavanje, tuš i masaža. TRČANJE 3000 m SA ZAPREKAMA (Steeple-chase) Trčanje na 3000 m sa zaprekama vrlo je teška atletska disciplina. Trkač mora imati sve osobine (brzinu i izdržljivost), a osim toga mora znati pretrčavati i svladati zapreke. Na stazi od 400 m postoji 5 zapreka, od kojih jedna s vodom. Između svake zapreke je 80 m koji razmak treba pretrčati u pravilnom ritmu kao kod običnog trčanja. Prelaženje preko zapreke vrši se tako da se zapreka

ili da se jednom nogom nagazi na zapreku i lagano odgurne od nje. Odraz se vrši oko 1,5 m pred zaprekom, a dodir 70—100 cm iza zapreke, na prednji dio stopala. Pred zaprekom se obično pojačava brzina, kako bi se zapreka prešla brže i lakše. Naročito je potrebno pojačati brzinu pred zaprekom iza koje je jama s vodom. Na tu zapreku treba nagaziti i snažno se od nje odbiti, da trkač ne upadne u vodu, što bi otežalo daljnje trčanje. Najbolji rezultat na 3000 m sa zaprekama postigao je H. Asphenfelter (USA), koji je tu prugu pretrčao u vremenu za 8:45,4

m najmanje, a za skok u dalj 35—40 m. Polazna točka zaleta mora biti stalna na treningu i na natjecanju. Zalet je obično podijeljen u dva dijela. Prvi dio služi za povećanje brzine, a drugi »pripremanju« za odraz. Ovaj drugi dio je veoma važan i u njemu skakač dostiže svoju maksimalnu brzinu. U posljednjem koraku skakač postavlja odraznu nogu na zemlju, tako da najprije peta dodirne zemlju, kako bi se kotrljanjem preko cijelog stopala izvršio odraz. To postavljanje noge mora biti energično, ali ne grčevito i tvrdo. O položaju tijela kod posljednjeg koraka zavisit će i

tlo u namjeri da skoči, broji se to kao pokušaj. Ako natjecatelj motkom dodirne tlo iza okomite ravnine, zamišljene kroz dasku na kraju kutije, to će se brojiti kao neuspio pokušaj. Trening skakača s motkom Dobar skakač s motkom mora posjedovati veliku brzinu, dobar odraz i savršenu tehniku. Prema tome trening mora sadržavati vježbe u sprintu, vježbe u skokovima i tehnički trening. Zimskiperiod. Trening se provodi 2 do 3 puta tjedno u prirodi, a 1 do 2 puta u dvorani. Trči se do 1000 m s hodanjem uz umetanje kraćih trčanja. U

kod mnogih pokušaja da se od njih dobiju dobri bacači, nije bilo uspjeha. Dokazalo se naime, da oni posjeduju veliku snagu — i ništa više. Nepokretni su i neelastični. U svom živo naviknuti su na posve jednolične pokrete, koji su rijetko kada zahtijevali neku naročitu brzinu izvođenja. Njihova opća kultura tijela je minimalna, a svaki složeni pokret izaziva velike poteškoće. Istina je, da se bez snage ne može govoriti o dobrim rezultatima, ali sama snaga nije isto tako dovoljna kao niti samo umijeće utehničkom izvođenju. Potrebno je da bacač

cijeloga tijela zahvaljuju danas svjetski rekorderi svoje rezultate. Tako je na pr. Fuchs trčao 100 m za 10,6 sek., Gordien za 10,5 O’Brien 10,8, i t. d., što dokazuje, da i bacači moraju posjedovati sprinterske osobine, t. j. da mogu iz potpunog mirovanja za najkraće vrijeme razviti takvu brzinu, kojom će uz odlično svladanu tehniku, snagom vlastitoga tijela što brže i efikasnije djelovati na spravu. Na taj će način sprava dobiti i najveću brzinu izbačaja, a time i daljinu dometa. Za vrijeme treninga valja paziti na to, da se ne izvode samo vježbe, koje prekomjerno

dokazuje, da i bacači moraju posjedovati sprinterske osobine, t. j. da mogu iz potpunog mirovanja za najkraće vrijeme razviti takvu brzinu, kojom će uz odlično svladanu tehniku, snagom vlastitoga tijela što brže i efikasnije djelovati na spravu. Na taj će način sprava dobiti i najveću brzinu izbačaja, a time i daljinu dometa. Za vrijeme treninga valja paziti na to, da se ne izvode samo vježbe, koje prekomjerno opterećuju mišiće ruku ili nogu, već i one, koje su sposobne da brzo i izdašno napinju mišiće. U pogledu tehničkog dijela treninga, t.

čeličnim metrom, tako da je nula kod mjesta gdje je kugla pala, i to na prednjem dijelu otiska, a rezultat se čita kod unutarnjeg ruba kružne grede. Trening bacača kugle Trening bacača kugle mora sadržavati raznolične vježbe za jačanje tijela, za brzinu i tehniku. Zimskiperiod. Trening se provodi 2―3 puta tjedno u šumi, a 1―2 puta u dvorani. Trening počinje ugrijavanjem 500―600 m uz hodanje, zatim vježbe razgibavanja i lagana ubrzavanja 300―400 m. U dvorani se provode vježbe snage, okretnosti, brzine, odraza,

isječka od 90º i ako je bacač izašao na zadnju polovinu kruga. Mjeri se od prednjeg dijela otiska prema sredini kruga do prednjeg ruba kruga. Trening bacača diska Bacač diska mora posjedovati veliku brzinu, snagu i potrebnu koordinaciju pokreta — ritam, koji će omogućiti skladnost i povezanost svih pokreta u jednu cjelinu. Brzinu će uvježbavati sa sprinterima, snagu raznoličnim bacanjem, elastičnost pomoću skokova. Pored toga će u svim periodima izvoditi lagano uvježbavanje u

ruba kruga. Trening bacača diska Bacač diska mora posjedovati veliku brzinu, snagu i potrebnu koordinaciju pokreta — ritam, koji će omogućiti skladnost i povezanost svih pokreta u jednu cjelinu. Brzinu će uvježbavati sa sprinterima, snagu raznoličnim bacanjem, elastičnost pomoću skokova. Pored toga će u svim periodima izvoditi lagano uvježbavanje u tehnici bacanja. Zimski period. Trening se izvodi 2―3 puta napolju, a 1―2 puta u

isključivo sprinterski trening (startovi, ubrzanja i promjenljivo trčanje). Dva puta u tjednu posvetit će bacač tehničkom usavršavanju i otklanjanju nedostataka. U doba natjecanja trening se skraćuje na 2―3 puta tjedno. U tom periodu treninga, bacač i dalje ispravlja griješke, povećava brzinu, baca sa 3/4 snage, a i na rezultat. BACANJE KOPLJA Koplje je u svom početku služilo kod raznih naroda kao oružje za obranu, a bilo je dugo 4―5 metara. Zatim se koplje počelo upotrebljavati u vidu športa, kao vještina gađanja u cilj, a bilo je

koplja usmjeren je prema naprijed i dolje, a rep koplja je nešto izdignut. Dužina zaleta iznosi obično 25―35 m. Pri tom rad ruke s kopljem mora biti usklađen s radom nogu. Trčanje mora biti ritmično s postepenim ubrzavanjem i bez zastoja pred izbačaj. U prvom dijelu zaleta bacač dobiva brzinu, a u drugom dijelu, t. j. u zadnjim koracima (oko 10 m) bacač odvodi koplje prema nazad i dolje i povećava brzinu. Zadnji koraci vrše se kao skokovi na slijedeći način: 1. Prvi korak. — Lijeva noga bacača dolazi na određenu

m. Pri tom rad ruke s kopljem mora biti usklađen s radom nogu. Trčanje mora biti ritmično s postepenim ubrzavanjem i bez zastoja pred izbačaj. U prvom dijelu zaleta bacač dobiva brzinu, a u drugom dijelu, t. j. u zadnjim koracima (oko 10 m) bacač odvodi koplje prema nazad i dolje i povećava brzinu. Zadnji koraci vrše se kao skokovi na slijedeći način: 1. Prvi korak. — Lijeva noga bacača dolazi na određenu značku i odbija se od zemlje uz pomoć snažnog zamaha koljena desne noge prema naprijed. To je najduži

šiljak dodirnuo zemlju pa do unutarnjeg ruba kružnog luka prema središtu. Ako je koplje palo cijelom svojom dužinom na zemlju, ili najprije repom dodirnulo zemlju, onda taj hitac ne vrijedi. Trening bacača koplja Bacač koplja mora treningom poboljšavati brzinu, snagu, elastičnost i lakoću pokreta. U zimskom periodu trening se odvija poput drugih bacača. Period natjecanja. U početku ovog perioda trening se provodi 3―4 puta na igralištu. U trening će se uključiti: 1. sprinterski trening do 300 m; 2. vježbe snage i odraza: izvođenje

dobiti samopouzdanje i snažnu volju da svlada najveće napore, da postigne onoliko, koliko mu dopuštaju njegove mogućnosti i sposobnosti. RAZNI VIDOVI TRČANJA U TRENINGU Da bi trkači mogli potpuno razviti sve svoje osobine i postići ono što im nedostaje (brzinu, izdržljivost ili osjećaj tempa), u trening se uključuju razne vrste trčanja od kojih su najpoznatija: Ponavljajuće trčanje . Ova vrst trčanja sastoji se u pretrčavanju i opetovanju pojedinih manjih dijelova pruge

u trening se uključuju razne vrste trčanja od kojih su najpoznatija: Ponavljajuće trčanje . Ova vrst trčanja sastoji se u pretrčavanju i opetovanju pojedinih manjih dijelova pruge u raznim kombinacijama. Tako razvijamo brzinu i izdržljivost kod atletičara. Na pr. 3 X 40 m, 2 X 200 m, 2 X 300 + 400 m, 2 X 200 + 600 m i t. d. Između pojedinih trčanja uzima se odmor od 2―10 min. Takav način trčanja omogućuje razvitak brzog ritma, a provodi se sa pol ili tri četvrtine brzine. Primjenjuje se poslije dvije

i o jačini treninga. Tom brzinom protrči se 30―40 m, zatim se postepeno brzina smanjuje do mirnog trčanja, poslije kojega se ponovo počne s ubrzanjem kao u početku. Na pruzi od 120 m mogu se izvesti dva ubrzanja, a na pruzi od 400 m do pet ubrzanja. Takvim treningom dobit će se osjećaj za brzinu, a izdržljivost će se mnogo pojačati, zato se ono naročito preporuča. Progresivno (ubrzavajuće) trčanje. — Ovo trčanje sastoji se u tome, da se od početka brzina progresivno pojačava i tako trči do postizavanja pune brzine. Da bi se dobila sigurnost

od početka trčanja pa do postizavanja najveće brzine stalno i jednako povećavaju, obično se prakticira, da se od polazne crte izmjeri tri stope i to označi, zatim tri i po, četiri, četiri i po, pet i t. d. Trkač mora da postavlja svoja stopala točno na oznake, postepeno povećavajući brzinu. To treba redovito uvježbavati i time će se postići sigurnost pravilne progresije. Ovakva trčanja treba naročito mnogo uvježbavati, zato neka ih osim trkača što više primjenjuju i skakači, koji će pomoću toga doći do sigurnog zaleta. Handicap

neophodno je potrebno uzimanje kraćih, a nekad i duljih odmora, što će ovisiti o stanju uloženog napora i stepenu iscrpljenosti atletičara. Mnogi atletičari i ne pomišljaju da u jeku sezone i glavnih natjecanja uzmu nekoliko dana odmora. Boje se da će im forma spasti, da će izgubiti brzinu, izdržljivost, pokretljivost i t. d., pa neprekidno treniraju, pojačavajući svoj trening iz dana u dan. Uslijed toga su rezultati sve slabiji, a organizam se sve više iscrpljuje. Atletičar često ne zna za uzrok tim slabijim rezultatima, zavarava samoga sebe i misli da je malo trenirao,

posjedovali i svojstvo brzine u velikoj mjeri i tako došli do odličnih rezultata. Moglo bi se nabrojiti još mnogo odličnih atletičara, koji posjedovanjem brzine postižu vrlo dobre rezultate u raznim disciplinama, pa zato tom svojstvu pridaju naročitu važnost, a vježbe za brzinu ne izostavljaju u svom svakidašnjem treningu. Pitanje brzine kod naših atletičara je bolno pitanje, jer je malen broj onih, koji su obdareni tim svojstvom. Uočivši važnost brzine i njezin značaj za uspjeh atletičara, i kod nas se u trening umeću i redovito provode raznolične

ga pojačavaj. Dužinu pruge pomalo skraćuj i sve više pažnje posveti brzini. Poslije 15 dana počni sa startom i vježbaj ga na svakom treningu. Pazi da prethodno budeš uvijek dobro ugrijan i razgiban. Provodi progresivna i promjenljiva trčanja. Trči i startaj na zavoju. Kontroliraj brzinu na 60, 150 i 300 m. Redovito upotrebljavaj visoki i niski skiping, vježbe za odraz, refleks i ritam. Bacači i skakači ne zaboravite na trening brzine. Ekplozivnost i brzina su temelj za svakog atletičara, Upoznaj svoju spravu i navikni se na nju svakodnevnim vježbanjem. Ne zaboravi na

i svako kopiranje velikih klasa, njihov rad dobro prouči i uzmi kao putokaz u svome radu. Upoznaj vlastite mogućnosti, pa prema postavljenom planu udesi svoj svakidašnji trening. 3. U fazi natjecanja skrati trening na 2―3 puta tjedno. Održavaj formu i vježbaj ono, što ti nedostaje (brzinu, izdržljivost ili tehniku). Budi oprezan u određivanju jačine treninga. Uspjeh u glavnoj sezoni ne ćeš postići, ako u vrhunsku formu dođeš 2―3 mjeseca ranije, što se često događa, ako se ne pazi na trening u zimskom periodu. Živi urednim životom, ne puši i ne pij žestoka

koracima što se udaljuju. »Vražji cucki! Koji im je norc samo došel?« Čut će se uzdah. Zatim glasno zijevanje. I raščupana će glava iščeznuti s prozora bljesnuvši na trenutak bjelinom oblih ramena i lakata. Psi, uznemireni još više tim tajnovitim gibanjem, šaptanjem, cmokanjem na brzinu, koracima koji se šuljaju, pucketanjem grančica u živicama i drugim tajnovitim šumovima, razdirat će pluća bjesomučnim i glupim lavežom koji baš nikome ništa ne koristi. Oni koji su se probudili okrenut će se na drugu stranu i opet zaspati. Ilija Komarica vukao se kući

Opet pođe. Vrlo se nespretno ugibao prolaznicima koji su išli ravnodušno-uvredljivo i neljudski-bešćutno mimo njega za svojim poslovima. Magdić je vukao stopala po pločniku, znojio se pretjerano i mumljao nešto samom sebi srdito u bradu. Opet svrnu u neki buffet. I opet popiju na brzinu po jednu šljivovicu. »A moglo je biti drukčije«, jaukne Magdić. »Sve je išlo za tim da bude drukčije. Međutim nije drukčije. Kako je najedamput sve ispalo tako glupo. Silno glupo i... i ništa. Glupo.« »Nijesam siguran, da bi onaj na koncu konca ipak

ostalih; on bi se malko raškrečeno ukapao u zemlju, opljuckao po običaju kamen, pa ga zavitlavao desnom rukom elastično i spretno prema cilju. Svaki put je njegov kamen zviždao oko glave protivnika ili se kotrljao oko njegovih nogu, kao da mu je strijelac udahnuo neku zvrkastu i žilotvornu brzinu, koja se odvija i po zemlji. Kad se Stipan i Andrija vrnuše natrag, učvršćeni u svojoj osvetničkoj nakani; zbog čega: su se uglavnom i počeli peti prema Strmenduši, gornji Kurlani, gladni kao psi, obzidaše nekako Strmendušu i zemljavim rukama pojedoše hladni obrok

tužbom gospodina advokata Zrnića. Ja sam vas, prijatelju, zvao samo kao monitora... jest, kao... slično redaru u školskim klupama, iz kojih, moj dobri bože, nismo i nećemo nikad izići... Zaboravio sam vam reći da je ovo soba samo za neke sitne usluge, koje sud može na brzinu obavljati, naravno, osobom pravoga suca... Htio sam vam još jednom zahvaliti i mislim da ću vam slijedeće srijede moći uz kavu pripovijedati po koji novi slučaj, ako vas bude zanimalo. Do viđenja i hvala još jednom. Nato se Marić okrenu sa šeširom u ruci, i s

korakne trapavo u stranu, a onda naglo zaurliče da bi odagnao psa, baci se na meso i zgrabi ga svojim ručerdama. Otpuhnu prašinu s njega, zagrize žilavo otkine, zubima oblaporno mljaskajući. Zatim se ogleda, priđe otvorenoj bačvi čija je voda služila za škropljenje obora, ispra u njoj na brzinu ostatak i nastavi žderati alapljivo i divlje. – Trista mu! – zagrcne se Kalkić i skrije se iza zavjese. – Hahaha... – uhvati se za trbuh. – Te tengo, šjor “Pumpjere”! Sinulo mu je najednom da

pod ogrlicu košulje zaštićen izbrežinama dviju žila. — Zašto? — šapne ispijajući pogledom čudne nerazumljive arabeske. — Zato! — Dinko dlanom prekrije sredinu karte, kao da je poklopio oči, a iza njih i pozadi duplji kopka pjesmica dohvaćajući stvari nekako na brzinu, i opet čudno, u neredu: — Puška puca, a top riče... — nadopuni odgovor. — Je li zato? — Minja se obnevidjelo trgne, a mali repić se još više skliza niz vrat. — Nije, mislio sam da riče tvoj Zekonja, a nije, ne riče on, nego... — smeo se u nedoumici,

za miše, pa kad ona ruča, ti joj natrusi po skorupu kaše, onda zamišaj ko da si stavio soli, ali pospi samo isprid nje, pa bog te veselio! — Suzdržani smijeh nije mogao više ostati suspregnut u grlu, prasnuo je pun zavrzlamske zajedljivosti, koju Minja nije mogao otrpjeti. Mislio je na brzinu, nekako igličasto su vrcale misli ubadajući se u iznutricu lubanje kao da je žele isprobadati, a kroz pukotine će onda navrijeti Jokin smijeh, i sve ispremiješati nagoneći bijesne nemoćne suze na oči. — Ona će lipo jednu kašiku u usta, pa se sve oblizuje ko mačka, onda

Strmec, jer vama za pola sata neće ovdje biti ni traga ni glasa! Komandant širom otvori usta: — Izvrsno, Kapara, izvrsno si shvatio zadatak. Na izvršenje! Nemoj poginuti, stari moj, nemoj mi kvariti večeru. Požuri! Kako je na brzinu došao, tako je i otišao, sav crven i zapuhan. Klatio se stazom, gegao kao patak dvorištem i nestao u zelenilu. Sva je sreća bila u tome što je Kapara volio svog komandanta brigade. Koliko puta gledao je kako taj nekadašnji

je bilo dogovoreno i, videći da je krava tu, seljak nas uvede u kuću, stavi pred nas bocu rakije pa ode na sjenik po mitraljez. Nešto se dulje zadržao i dok se vratio, moj je stric ispraznio bocu. Ispraznio i opio se na brzinu. Dakle, seljak se vrati, mi njemu kravu, on nama mitraljez, ali odmah napomene da ćemo kravu morati otjerati na kraj sela njegovu sinu jer nije zgodno da krava bude tu. I tako krenemo nas dvojica, stric i ja, puškomitraljez i

te nije stid! — sluša Kapara kako šišti ono crveno lice i po boji glasa Kapara konačno poveže ono crvenilo — rajčice! — i dosjeti se da je to nad njime Rukljač, novi komesar čete. Jest, on! Skoči Kapara, zgrabi šljem, na brzinu poklopi njime glavu i raportira otresito: — Druže komesaru, izvijestio sam komandira da sam ovdje, pa sad drijemam i čekam daljnja naređenja. — Drijemaš — zašišti rajčica. — Kako te nije stid! Dok bataljoni

bježi kamo možeš. — I, videći kako drhti, još jednom ga ohrabri: — Ne boj se, budi miran, drži se mene! Htio je ustaši pretražiti džepove, ali je krvlju zamazao prste skidajući mu karabin, pa se okani toga. Ipak mu na brzinu izvuče lisnicu i dok ju je trpao u svoju torbicu, primijeti u njoj pismo, ono slavno pismo, kojim ga komandant brigade šalje u štab Zagrebačkog odreda. Šta će s tim pismom? Ako pogine, da barem ono ne padne u ruke

ovdje? Sigurno se s nekim dogovorila... i baš tu, na hranilištu! Zna gdje treba, opajdura! Prišla im je na nekoliko koraka i još ih nije primijetila. Konačno...! — Joj... Isuse, Marijo...! Pokušala je na brzinu uzmaknuti, ali je u okretu zapela suknjom o granje, posrnula i umalo nije pala. Da je umiri, Kapara poviče: — Stani, ženo... ne boj se! Ništa mi tebi nećemo! Drhtala je, cvokotala zubima i prevaljivala očima kao

više nije moglo. Dignuo si pištolj i, dok si ubijao prvu dvojicu, priskočio je onaj treći, Nijemac, udario te kundakom, ali te tako udario da si odmah zaglavinjao i izgubio svijest. Videći da će to zlo svršiti, dignem karabin i na brzinu ustrijelim Švabu. — Ti si ubio Nijemca?! — pun nevjerice upita Kapara, ali domobran potvrdi odlučno. — Ja! Baš ja! Ubijem dakle Švabu a šoferu zaprijetim da ću i njega ako se makne i pokuša

slušati pametne savjete. A mala nije loša... u najgorem slučaju mogao bi se čovjek i zaljubiti u nju. Čangi ne reagira na zabadanja. Ne reagira riječima. Čangi je zapazio u očima djevojke blještavu zlatnu stabljiku. Postao je željan tišine. Kako dugo, još? Borna na brzinu prouči situaciju. Brigadiri su se okupili oko djevojke i marljivo piju vodu. Dobacuju rečenice o poslu, a nađe se i poneka duhovita dosjetka. Borna pogleda Čangija i dade mu znak da pođe za njim. Kratak Bornin pogled izgubi se u obližnjoj njivi zasađenoj kukuruzom. Vrati se zatim u

– Dosta urlanja! – opasnim glasom zaviče s prozora Gnjuso. Dječaci se pomaknu samo nekoliko koraka niže i nastave prepirku. Gnjuso protrlja kapke i već se uvlačio, nestajao u prozoru, iza zavjesa, kad mu pogled zapne za cijev. Protrne. Na brzinu se obuče i sjuri niz stepenice. Postariji čovjek prišao je dječaku s puškom i upitao ga: – Gdje si našao pušku? – To je moja puška! – Znam da je tvoja. Gdje si je našao? – Tu pod grmom, u ovom vrtu – pokaže Davor na Gnjusinu kuću.

prerijama? Može li se izvaditi manja kugla iz veće kugle a da se veća kugla ne povrijedi? Tko može nabaviti maslinasti šuškavac iz Italije? Onaj tip, zna se, što je nabio tamne naočale s Rip Kirbi okvirima. Da li seksualni nagon slabi od gonoreje? Je li istina da podmornice razvijaju veću brzinu od brodova? Može li se čovjek oznojiti u vodi? Hoće li početi još jedan rat? Kad će početi? Moderni gusari imaju moderno naoružanje. Hoće li Mjesec postati nova sovjetska republika? Zašto samo na liniji broj devet voze nova kola? Kako rješavaju problem kanalizacije gradovi koji ne

su također pozorno za kotačima, pa i moj čovjek na krovu gledao ih je držeći u ruci četku, s koje se cijedila neka smeđa tekućina. Ljudi su s kotačima jurili uokrug i njihova brzina postajala je sve veća. Još nikada u životu nisam vidio takve jurnjave. Meni nije dobro gledajući takvu brzinu. Pa oni jure sve luđe! Mene hvata omaglica. Nesigurno se držim ulaza u džep. Treba se bolje uhvatiti. Kaput se strmo spušta. Ispod mene je dubina. Ljudi razgovaraju. Oni na kotačima sve luđe jure. Još luđe! Pratim ih pogledima, pratim, pratim, pratim, meni postaje jako

općoj, neuhvatljivoj svrsi, nekom duhu vremena, nekom primarnom životnom načelu, nekim vrijednostima koje nadilaze shvaćanje. Nisu to doduše priznavali. Ne bi to priznali ni u snu. Načela smo uglavnom bili srušili; vrijednosti su bile mrtve ili su, na brzinu, tih dana umirale. Kad bi se u društvu govorilo o Roku, odmahivali bi rukom uz dobrohotan smiješak: “Luđak! Taj čovjek nema granica.” Ali bi odmah spremno stali prepričavati njegovu najnoviju ludost. Tako je od Roka koga sam ja poznavao, nastala s vremenom legenda

bilju, i naslon sustalim ravničarskim oblacima, eto, mrtva dariva i čovjeka, Turopoljca, stanovnika mraclinske drvenjare, nježne kao dječji lijes. Pili smo rakiju plavkastu kao kreštalica, pečenu od šljiva koje rastu, kažu, sasvim uz groblje. Niz čađave grede oko nas su visila na brzinu, loše guljena krzna, iz kojih još nisu nestali pocrnjeli komadi jazavčeva mesa, mrlje lisičje krvi. Od riječi do riječi bile su dugačke praznine, velika šutnja, pa se jasno čulo kako netko za kućom riba hren u bijele, ljute kovrčice. Žene su se smiješile jamicama u

kratak, širok ležao je kao žabetina preko koje se prevaljala u mraku brkata mlinarica. Njega gulikoža nije svlačio kao nju, onako ženski nježno, kao kad stara poštarica izvlači ruku iz svilenog rukava. Njega je derao grubo, onako kako su nekad drumski razbojnici u ovom kraju znali na brzinu do gola opljačkati bezazlenog putnika. Polaganošću starog seljaka, kojem u bolnici preko glave svlače košulju izjedenu znojem, iskidanu snima u teškoj vatri — jazavac je izvlačio iz svoje kože tijelo ispaćeno grobljanskim blatom, ispijeno grofovskim krpeljom i izmoreno nizinskim

koljena i polako spustili na žaru, pazeći da je ne nategnemo ili ne zgrčimo, već nastojeći da je zadržimo onako kako je ležala i kako je već srasla. Zatim sam pobjegao iz sobe i zatvorio za sobom tanka krila vrata, otvorio u kuhinji prozor, ne bih li odaslao sav onaj silan zadah, i na brzinu sam izlio u sebe divovski gutljaj vrela čaja sa štednjaka. Pario sam lice i oči na gustoj pari što je buktjela iz lonca, jer vani je opet silno zahladilo, i ponovo se čini da prava zima tek otpočinje. Valjalo je ložiti i ložiti, grijati vodu i dodavati rekvizit po rekvizit kao

sakupljanja, obavljen grubo i bez provjeravanja, pokupio je stotinjak staraca smežuranih obraza i žutih preplašenih očiju te dvostruk broj petnaest i šesnaestogodišnjaka, Krištofovih drugova iz Radne službe. Na brzinu odjeveni u provlažne jurišničke ili domobranske odore dječaci još mršaviji od prevelike vojničke odjeće, odsutni od svog dosadašnjeg života, muteža sa curama i šetnja korzom, čekali su u parku ispred željezničke

od prevelike vojničke odjeće, odsutni od svog dosadašnjeg života, muteža sa curama i šetnja korzom, čekali su u parku ispred željezničke postaje presudni čas nekog nepoznatog im povlačenja. I prema izjavama (na brzinu izmišljenih i bez stida, a takvih se neslužbenih priča i strašno neduhovitih Krištof naslušao posljednjih mjeseci) mjesnih vođa hrvatske ustaške mladeži, jurišničkih časnika i njihovih pobočnika ovo neće biti

Results Bibliography

Publije Virgil Maron (prijevod Tomo Maretić) [1896], Eneida (Matica hrvatska, Zagreb), 272 pp. [word count] [Eneida].

Dinko Šimunović [1914], Gjerdan (Matica hrvatska, Zagreb), 216 pp. [word count] [Simunovic_Gjerdan].

A. G. Matoš [1917], Feljtoni i eseji (Naklada "Juga", Zagreb), 151 pp. [word count] [Matos_Feljtoni_eseji].

Ksaver Šandor Gjalski [1929], Pod starim krovovima: Zapisi i ulomci iz plemenitaškog svijeta (Bulaja naklada, 1999., Zagreb), 169 pp. [word count] [Gjalski_krovovi].

Antun Bonifačić [1935], Krv majke zemlje (Matica hrvatska, Zagreb), 192 pp. [word count] [Bonifacic_Krv_majke_zemlje].

Mira Vučetić [1935], Kuharica zagrebačke domaćinske škole (Vlastita naklada, Zagreb), 228 pp. [word count] [Vucetic_Kuharica].

Pero Horvat i Žiga Ber [1937], Prijatelji prirode. Prirodoznanstvena čitanka za IV razred narodnih škola sa 68 slika (Jugoslavenska štampa d.d., Zagreb), 118 pp. [word count] [Horvat-Ziga_Prijatelji_prirode].

Antun Bonifačić [1938], Mladice (Matica hrvatska, Zagreb), 220 pp. [word count] [Bonifacic_Mladice].

Miroslav Krleža [1939], Knjiga studija i putopisa (Biblioteka nezavisnih pisaca, Zagreb), 270 pp. [word count] [Krleza_Studije_i_putopisi].

Milan Begović [1940], Giga Barićeva (Bulaja naklada, 1999., Zagreb), 448 pp. [word count] [Begovic_Giga].

Marko Čović [1941], Žito zove (Matica hrvatska, Zagreb), 95 pp. [word count] [Covic_Zito_zove].

Vladislav Kušan [1941], Izabrana djela (Matica hrvatska, 2003, Zagreb), 119–365 pp. [word count] [KusanV_Izabrana].

Franjo Pavešić [1942], Sin mora (Primorje, Zagreb), 89 pp. [word count] [Pavesic_Sin_mora].

Ranko Marinković [1948], Proze (Matica hrvatska, Zagreb), 337 pp. [word count] [Marinkovic_Proze].

Joža Horvat [1951], Zapisi (Zora, Zagreb), 132 pp. [word count] [Horvat_Zapisi].

Mirko Zgaga — Ivo Gropuzzo [1952], Kroz visoke planine. Priručnik za planinare i alpiniste (Sportska stručna biblioteka, Zagreb), 308 pp. [word count] [Zgaga-Gropuzzo_Planine].

Vladan Desnica [1952], Olupine na suncu (Matica hrvatska, Zagreb), 331 pp. [word count] [Desnica_Olupine].

Vojin Jelić [1953], Anđeli lijepo pjevaju (Zora, Zagreb), 272 pp. [word count] [Jelic_Andjeli_lijepo_pjevaju].

Jakša Kušan [1954], U procijepu (Zora, Zagreb), 316 pp. [word count] [Kusan_U_procijepu].

Nikola Despot [1955], Atletika (Sportska Stručna Biblioteka Saveza sportova Hrvatske, Zagreb), 132 pp. [word count] [Despot_Atletika].

Ivan Dončević [1956], Mirotvorci (Kultura, Zagreb), 339 pp. [word count] [Doncevic_Mirotvorci].

Mirko Božić [1956], Kurlani, Gornji i Donji (Večernji list, Zagreb, 2004), 288 pp. [word count] [Bozic_Kurlani].

Jozo Laušić [1960], Kostolomi (Naprijed, Zagreb), 320 pp. [word count] [Lausic_Kostolomi].

Joža Horvat [1962], Mačak pod šljemom (Naprijed, Zagreb), 329 pp. [word count] [Horvat_Macak].

Alojz Majetić [1963], Čangi (Večernji list, Zagreb, 2004), 158 pp. [word count] [Majetic_Cangi].

Vjekoslav Majer [1963], Život puža (Zora, Zagreb), 1-136 pp. [word count] [Majer_Zivot_puza].

Šoljan, Antun [1965], Kratki izlet () [word count] [Soljan_Kratki].

Matko Peić [1967], Skitnje (Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb), 356 pp. [word count] [Peic_Skitnje].

Slobodan Novak [1968], Mirisi, zlato i tamjan (Večernji list, Zagreb, 2004), 236 pp. [word count] [Novak_Mirisi].

Krsto Špoljar [1971], Vrijeme i paučina. Sentimentalni odgoj na hrvatski način (Matica hrvatska, Zagreb), 400 pp. [word count] [Spoljar_Vrijeme_i_paucina].

Retrieve all occurrences (This may take some time to download)

Click here for a KWIC Report