Jugoslavenski rekord u vremenu 1:50.4 postavio je V. Mugoša g. 1953.

Svjetski rekord kod žena u vremenu od 2:07,3 minute drži N. G. Otkolenko (SSSR) 1953. (Njezin rezultat od 2:06,6 još nije priznat).

Jugoslavenski rekord s vremenom od 2:17.0 drži Vera Blaž-Šturm (1953.).

Dobar osamstometraš mora posjedovati sve osobine sprintera u tolikoj mjeri, da s lakoćom trči 200 i 400 m. Kod ove, kao i kod drugih trka, mora postojati izvjesna raspodjela snage, taktika, koja će biti osnovana na iskorištavanju svojih najjačih osobina i svog temperamenta. Sistem koji se prihvati, mora se provoditi do kraja s razborom i bez oklijevanja, te valja prema vlastitim sposobnostima razdijeliti snagu za vrijeme trke. Nije dobro, da se u početku utroše sve snage, niti je dobro, da se štedi do finiša. Atletičar mora biti sposoban da vodi, slijedi, prelazi, da naglo sprinta i suzbija protivnikove sprinteve. Za postizavanje uspjeha potrebno je osim poznavanja vlastitih sposobnosti, poznavati i mogućnosti protivnika. Ako je protivnik brži, onda je najbolje da se prijeđe u vodstvo tako da se iscrpi protivnika, koji ne će moći da u finišu poduzme sprint i tako pobijedi. Ako pak imamo veću brzinu od protivnika, onda je i zadatak olakšan, jer je potrebno samo slijediti protivnika i u finišu sprintati. Ako se ne pozna protivnik, onda je najbolje dominirati trkom prema vlastitim mogućnostima, bez obzira na to kakvo će držanje zauzeti protivnik. Raspored snaga na toj pruzi bit će uglavnom takav, da se prvih 200 m trči jačim tempom, tako da slabiji otpadnu i da se uspije biti među prvima. Nikako nije dobro zaostati mnogo, jer kasnije će se više zamoriti prelazeći protivnike, a može se dogoditi da bude gurnut, ozlijeđen, ometan i t. d. Trening osamstometraša bazira se na trčanju 200 i 600 m uz češća umetanja kraćih a ponekad i duljih trčanja.