Premda rana od str’jele Eneju ustavlja te mu

Kašto koljena smeta i bježat mu ne da, al’ ipak
Ganja i žestok brzinom brzinu bjegunčevu stiže:
Kao kad lovac se pas na zatvorenog rijekom
Namjeri jelena gdje il’ strašilom crvenog perja
Okruženoga, stane da ganja ga lajuć i trčeć,
Jelen pak zasjede se bojéći i visokog žala
Bježi na tisuću strana i vraća se,— à jâkȋ Umbar
Goni ga zjajuć, već hoće da zgrabi, već k’o da ga zgrabi,
Šklocne zubima već, al prevaren zȁgrîze zalud;
A tad nastane vika, i okolo žali, jezèra
Ore se, tutnji nebo od urnebesa cijelo.
Turno Rutulce sve bježéći psuje, sad ovog
Imenom zove, sad onog i ište poznati mač svoj.
Al’ tko pristupi, svakom Eneja prijeti da će
Posjeć i ubit ga odmah, razvaliti grad će im, kaže,
Strašeći preplašene te goni sve sà ranôm svojom.
Napune, ponove oni trčéći ovamo, tamo
Okrugâ pet, jer ne traže tu igrènê se lake
Nagrade, nego za Turnovu krv i život je borba.
Faunu je posvećena na onom slučajno polju
Stajala dafina lišćem sa gorkijem, nju su brodari
Štovali, spašeni buduć iz vala pribijali na nju
Dare su bogu lavrèntskôm i vješali zavjetno ruho.
Ali su bȅz obzîra Trojanci uklonili sveto
Drvo, da prostor čist na poljani bude za borbu.
Tu je stajalo koplje Enèjino, tu ga je zamah
Zanio bio i zab’o, te osta u žilama čvrstim.
Sada se trudi i hoće Dardánac, da desnicom gvoždje
Istrgne i njim onog da stigne, kojega nije
Trkom mogao stići, a Turno od straha k’o lud
Poviče: »Molim te, Faune, ej smiluj se, predobra i ti
Zemljo, ne pusti gvoždja, poštivao ako sam svagda
Svetinje vaše, Što narod Enejin ih oskvrni ratom.«
Reče,— i uzalud nije zamolio u boga pomoć,
Jer se mučio dugo i zadrž’o čvrstog kod panja
Junak Eneja, al’ nije iz škripca tvrdoga drva
Nikako mogao koplja iščupat. Dok gnjevno naprez’o
On se i trudio, oblik vozača opet Metìska

Daunijska boginja primi i k bratu dotrčav donese
Mač mu, a Venera ljuta, što slobodno smionoj to je
Nimfi, dodje i koplje iz dubokih žila iščùpâ.
Ona se dvojica sada ponesu ì s novôm snagom
Stanu na mejdan Marta, što daje brektanje,— jedan
U mač se uzdajuć, drugi sa kopljem je visokim žestok.