Welcome to the Croatian Language Corpus   Croatian
   home |  Riznica |  documentation |   
Vladan Desnica [1952], Olupine na suncu (Matica hrvatska, Zagreb), 331 pp. [word count] [Desnica_Olupine].
Previous page

Next page

-- 245 --

pod odbljeskom literarne reminiscencije, odmah postala prihvatljivija, zaodjela bi se nekim vajnim čarom.

Kad bi se odozgo, s ruba vidokruga, začula tutnjava automobila, ljudi su na pijaci podizali glave izgledajući i prateći silazak koji je, kroz serpentine i okuke, trajao nevjerovatno dugo. Malena kutijica kotrljala se u oblaku prašine, a dolje, na dnu jame, iščekivali su je kao vjesnika iz širokog svijeta. Krak uskotračne vicinalne željeznice, sagrađene nekad za vojničke svrhe, izbijao je naprotiv sasvim naglo iza jednog kuka, ali je zasoptano bahtanje najavljivalo dolazak voza mnogo prije nego bi se pojavio na vidiku. Samo naselje zbilo se na uskom prostoru između mosta preko guduraste jaruge kroz koju je zimi nadirala bujica što se slijevala s planine a koja bi ljeti skoro sasvim presušila, i župskog ureda, masivne kamene jednokatnice, najsolidnije građevine u mjestu. Između te dvije tačke nanizale su se uz cestu kuće s dućanima i magazama; na tih trista ili četri sto metara ceste, »od mosta do popove kuće,« od jutra do mraka gažene i ispregazivane koracima mještana, zbivao se sav njihov život. Tu su se združavali ili ukrštavali njihovi interesi, sklapale porodične veze i poslovni ortakluci, gojile nasljedne porodične pizme i kuhale podmukle međusobne podvale. Tu su se, na koncu, poslije života provedena u jagmi sticanja i u žurajivom zadovoljavanju prijekih putenih prohtjeva na sirotinjskim seljačkim snašama, kupljenim za metar postava ili za svitak maveza i na brzinu uguranim u sumračno spremište iza dućanske pregrade, odigravala, u tjeskobi soba zagušenih neukusnim tričarijama i prašnim zavjesama, njihova spora, usamljenička umiranja, mučenja gušenjem od nedostatka zraka i osjećajem niske tavanice, prepuštena sama sebi od nebrige najbližih, zaokupljenih ognjicom novog sticanja i već nestrpljivih zbog roditeljeva i odviše dugog rastajanja s dušom. I sve je svršavalo tamo, samih nekoliko stotina koračaja od poprišta gužve živih, na onoj strmoj četvorinici krčevine s onu stranu mosta preko jaruge, ograđenoj zidom i zasađenoj desetkom čempresa, gdje je porodično samoljublje jačih i starijih kuća

Previous page

Next page


Vladan Desnica [1952], Olupine na suncu (Matica hrvatska, Zagreb), 331 pp. [word count] [Desnica_Olupine].

© 2006-2009 by the Institute of Croatian Language and Linguistics

Powered by PhiloLogic
with extensions by D. Ćavar