Vladan Desnica [1952], Olupine na suncu (Matica hrvatska, Zagreb), 331 pp. [word count] [Desnica_Olupine].
-- 245 -- pod odbljeskom literarne reminiscencije, odmah
postala prihvatljivija, zaodjela bi se nekim vajnim čarom.
Kad bi se odozgo, s ruba vidokruga, začula tutnjava automobila, ljudi su na
pijaci podizali glave izgledajući i prateći silazak koji je, kroz serpentine
i okuke, trajao nevjerovatno dugo. Malena kutijica kotrljala se u oblaku
prašine, a dolje, na dnu jame, iščekivali su je kao vjesnika iz širokog
svijeta. Krak uskotračne vicinalne željeznice, sagrađene nekad za vojničke
svrhe, izbijao je naprotiv sasvim naglo iza jednog kuka, ali je zasoptano
bahtanje najavljivalo dolazak voza mnogo prije nego bi se pojavio na vidiku.
Samo naselje zbilo se na uskom prostoru između mosta preko guduraste jaruge
kroz koju je zimi nadirala bujica što se slijevala s planine a koja bi ljeti
skoro sasvim presušila, i župskog ureda, masivne kamene jednokatnice,
najsolidnije građevine u mjestu. Između te dvije tačke nanizale su se uz
cestu kuće s dućanima i magazama; na tih trista ili četri sto metara ceste,
»od mosta do popove kuće,« od jutra do mraka gažene i ispregazivane koracima
mještana, zbivao se sav njihov život. Tu su se združavali ili ukrštavali
njihovi interesi, sklapale porodične veze i poslovni ortakluci, gojile
nasljedne porodične pizme i kuhale podmukle međusobne podvale. Tu su se, na
koncu, poslije života provedena u jagmi sticanja i u žurajivom
zadovoljavanju prijekih putenih prohtjeva na sirotinjskim seljačkim snašama,
kupljenim za metar postava ili za svitak maveza i na brzinu uguranim u
sumračno spremište iza dućanske pregrade, odigravala, u tjeskobi soba
zagušenih neukusnim tričarijama i prašnim zavjesama, njihova spora,
usamljenička umiranja, mučenja gušenjem od nedostatka zraka i osjećajem
niske tavanice, prepuštena sama sebi od nebrige najbližih, zaokupljenih
ognjicom novog sticanja i već nestrpljivih zbog roditeljeva i odviše dugog
rastajanja s dušom. I sve je svršavalo tamo, samih nekoliko stotina koračaja
od poprišta gužve živih, na onoj strmoj četvorinici krčevine s onu stranu
mosta preko jaruge, ograđenoj zidom i zasađenoj desetkom čempresa, gdje je
porodično samoljublje jačih i starijih kuća
Vladan Desnica [1952], Olupine na suncu (Matica hrvatska, Zagreb), 331 pp. [word count] [Desnica_Olupine].
|