– Gle, gle, starog zavodnika, ipak je počeo slušati pametne savjete. A mala nije loša... u najgorem slučaju mogao bi se čovjek i zaljubiti u nju.

Čangi ne reagira na zabadanja. Ne reagira riječima. Čangi je zapazio u očima djevojke blještavu zlatnu stabljiku. Postao je željan tišine.

Kako dugo, još? Borna na brzinu prouči situaciju. Brigadiri su se okupili oko djevojke i marljivo piju vodu. Dobacuju rečenice o poslu, a nađe se i poneka duhovita dosjetka. Borna pogleda Čangija i dade mu znak da pođe za njim. Kratak Bornin pogled izgubi se u obližnjoj njivi zasađenoj kukuruzom. Vrati se zatim u Čangijeve oči. Čangi zaniječe glavom. Borna se izgubi, uskoro, u bradatim kukuruzima čitav. Čangi gleda vodaricu. Jedan brigadir prebacio je svoju ruku preko njenih ramena, svoju, njenih. U Čangijevim zjenicama nađe se njena zjenica. Prokrijumčareno i brzokratko. Igra je počela. Imat ću je, još ću je danas imati, polako ću je uzimati, znao je Čangi. Jer, zašto bi se inače tako požrtvovno uklapala u kontaktiranje s Bradonjom?

Brigadir je došao do Borninog nabijača i bacio ga u stranu. Čangi primijeti da brigadiri žestoko rade, da će ga uskoro prestići. U rukama je osjećao klonulost. Ostavi nabijač i izgubi se u kukuruzu. (To je čin koji je svakome dopušten; o tome koliko dugo se ostaje u kukuruzima ovisi značenje tog čina.)

Njive nisu asfaltirane i Čangi se kretao psujući kad bi mu noga zapela o prokletu udubinu, izbočinu, bundevu, korov. Stane i zviždukne. Netko se odazove (a tko bi drugi?). To ga razveseli. Iako u prirodi nema prometnih znakova, ipak se normalan čovjek u njoj može kako tako orijentirati, snaći, pronaći. Nakon duljeg vremena Čangi osjeti u grlu zadovoljstvo. Začudi se raznovrsnosti i gustoći raslinja, obraduje ga dijapazon zelene boje. Kombinacije oblika. Konačno, sve je to živo, živo kao on, kao Gnjuso, kao Degy, sve to diše i zahvaljuje na suncu,

Previous page

Next page