Razaranje stijene i padanje kamenja vrši se gotovo neprekidno, a odlomljeni materijal sakupljaju i odvode dalje na sipare dugačke uzdužne jaruge i žlijebovi, koje nazivamo zajedničkim imenom točilima. Zato nam najveća opasnost od kamenih odrona prijeti baš u takvim oblicima stijena, dok je opasnost na bridovima znatno manja, a na grebenju sasvim neznatna. To je, uz veliki napredak penjačke tehnike, jedan od uzroka zašto moderni alpinist izbjegava žlijebove i jaruge, te se radije penje po stupovima, bridovima, rebrima i grebenju. U Centralnim Alpama, međutim, jedini prolazi kroz pojedine stijene često vode baš kroz zasniježene žlijebove, kroz koje stalno pada kamenje, što čini te uspone vrlo opasnima.

Mjesta, preko kojih često prolaze kameni odroni, možemo prepoznati vrlo lako i prostim okom. Ona su pokrivena sitnim kamenim odlomcima i kamenom prašinom, a sve su izbočine većinom zaobljene i izglačane od padajućeg kamenja, te imaju često vrlo svijetlu boju.

Kameni su odroni opasnosti, kojih postanak čovjek većinom ne može spriječiti, ukoliko nisu baš neposredno uzrokovane njegovim djelovanjem, t. j. nepažnjom, neznanjem ili neozbiljnošću. Unatoč toga možemo nesreće od padajućeg kamenja svesti na neznatan broj. Moramo prije svega upoznati prilike u planini, pa izbjegavati vrijeme i mjesta gdje je opasnost najveća. Nastojat ćemo se što rjeđe kretati kroz točila i žlijebove. Ako budemo ipak morali kroz njih prolaziti, radije ćemo se držati njihovih rubova nego sredine, ne ćemo se u njima nepotrebno suviše zadržavati, a izbjegavat ćemo i vrijeme, kad odroni najčešće nastaju.

Prilikom penjanja, kako kroz penjačke smjerove, tako i po osiguranim i označenim putevima, moramo veliku pažnju posvetiti tome, da ne srušimo niti najmanji kamenčić. Ako tome baš nikako ne možemo izbjeći, dobro je da pojedinci u grupi penju što bliže jedan drugome, kako oboreno kamenje ne bi dobilo veliku brzinu dok stigne do nižeg penjača. I time ćemo moći donekle spriječiti teže nesreće.

Veoma strogo treba osuditi naviku nekih neozbiljnih prigodnih planinara, koji se zabavljaju bacanjem kamenja niz stijene, praznih kutija od konzervi i sličnog. Svakako je vrlo zanimljivo slušati i gledati kako se kamen kotrlja u dubinu. Međutim, nikada ne možemo biti sigurni, da se par stotina metara pod nama ne nalazi grupa penjača, koje možemo na taj način unesrećiti. Dužnost je svakog pravog planinara i alpiniste, da takve pojedince odmah opomene i uputi, jer je takav način zabave često i posljedica neznanja.