koraka uvježbava se tako, da se za 3 trčeća koraka uzme 4 obična koraka u hodanju (od odrazne daske); za 5 trčećih 7 običnih; za 7 trčećih 10 običnih; za 9 trčećih 13 običnih i t. d. Dakle, svaka 2 daljnja trčeća koraka povećavaju se za 3 obična koraka. Kad se skakači tako postepeno nauče na siguran dolazak na odrazno mjesto, onda će i njihova snaga odraza biti bolja i sam let tijela pravilniji.

Dužina zaleta je različita za pojedine skokove: za skok u vis 8—10 m najmanje, a za skok u dalj 35—40 m. Polazna točka zaleta mora biti stalna na treningu i na natjecanju. Zalet je obično podijeljen u dva dijela. Prvi dio služi za povećanje brzine, a drugi »pripremanju« za odraz. Ovaj drugi dio je veoma važan i u njemu skakač dostiže svoju maksimalnu brzinu. U posljednjem koraku skakač postavlja odraznu nogu na zemlju, tako da najprije peta dodirne zemlju, kako bi se kotrljanjem preko cijelog stopala izvršio odraz. To postavljanje noge mora biti energično, ali ne grčevito i tvrdo. O položaju tijela kod posljednjeg koraka zavisit će i pravac odraza. Ako je na pr. tijelo kod skoka u dalj suviše nagnuto naprijed, onda će skok biti nizak, a ako je nagnuto nazad, skok će biti okomitiji. Odrazna noga će u tom posljednjem koraku služiti kao motka, pomoću koje se tijelo izdiže u vis. Ta noga je u koljenu i kuku malo savijena i mekana, kako bi prilikom odraza rad mišića i tetiva bio što efikasniji.

2. Odraz. — Poslije postavljanja odrazne noge na mjesto odraza dolazi do momenta kad je potrebno snažno odgurnuti i otisnuti se od zemlje. Opružanje se vrši prema gore, preko stopala, koljena i kuka te prenosi na trup, a završava s potpunim opružanjem prstiju noge. To opružanje mora biti brzo i energično. Kod toga valja paziti, da tijelo ne izgubi ravnotežu i da se ne naginje u stranu. Opružanje i izdizanje tijela potpomaže još i zamašna noga i ruke, koje zajedničkim radom

Previous page

Next page