Slobodan Novak [1968], Mirisi, zlato i tamjan (Večernji list, Zagreb, 2004), 236 pp. [word count] [Novak_Mirisi].
Draga je pohitala u sobu, ja sam pošao brže za njom dovukavši žaru do kreveta. Kamilica je bila prolivena po bijelim -- 213 -- plahtama. Madona se samo pokušavala prevaliti na bok i stenjala je ajme i ajme. Pokrivači su spuzli, i začuo se neki klokot kao od vrenja mošta u konobi. Draga i ja poduhvatili smo je ispod pazuhâ i ispod koljena i polako spustili na žaru, pazeći da je ne nategnemo ili ne zgrčimo, već nastojeći da je zadržimo onako kako je ležala i kako je već srasla. Zatim sam pobjegao iz sobe i zatvorio za sobom tanka krila vrata, otvorio u kuhinji prozor, ne bih li odaslao sav onaj silan zadah, i na brzinu sam izlio u sebe divovski gutljaj vrela čaja sa štednjaka. Pario sam lice i oči na gustoj pari što je buktjela iz lonca, jer vani je opet silno zahladilo, i ponovo se čini da prava zima tek otpočinje. Valjalo je ložiti i ložiti, grijati vodu i dodavati rekvizit po rekvizit kao uvježbani inspicijent.
Slobodan Novak [1968], Mirisi, zlato i tamjan (Večernji list, Zagreb, 2004), 236 pp. [word count] [Novak_Mirisi].
|