Sama će brzina ovisiti i o dužini puta, te o težini naprtnjače. Ako imamo pred sobom čitav dan napornog hoda, ići ćemo polakše, kako ne bismo prije reda iscrpli organizam. Kao prosječno opterećenje, uz koje možemo još razmjerno ugodno hodati, uzimamo naprtnjaču od 10—12 kg.

U grupi se brzina hodanja ravna prema najslabijemu. Znatno je naime lakše jačemu nešto usporiti korak, nego slabijemu požuriti. Ako se toga ne budemo držali, možemo imati velikih neprilika. Uslijed prevelikog naprezanja može najslabiji u grupi iznemoći, čime je upropaštena tura ne samo za njega, nego i za cijelu grupu.

Umjerenom se brzinom hodanja najviše čuva čovječji organizam, a osobito srce i pluća. Često moramo ipak od toga odstupati! Kod uspona na udaljenije vrhove možemo bržim hodanjem izbjeći neugodnom noćenju izvan kuće i nošenju teške opreme za noćenje. Također možemo izbjeći i nevremenu. Međutim, ne smijemo pretjeravati u brzini, jer ćemo brzo upropastiti srce. Osobito moramo paziti da nam hod bude ravnomjeran, a disanje pravilno. Uz ravnomjerno hodanje ne će nam naškoditi nešto veća brzina. Kao prosječnu brzinu za pješaka uzimamo 5 km/sat na ravnoj cesti. Kod uspona trošimo na svakih 100 metara visinske razlike oko 15 minuta. Kako međutim brzina hodanja ovisi o stanju i sposobnostima svakog pojedinca, gornji podaci mogu poslužiti samo za grubu orijentaciju kod određivanja vremena potrebnog za neki uspon.

Prilikom hodanja moramo se i odmarati. Ti odmori, osobito ako nam predstoji duga i naporna tura, ne smiju biti prečesti, ali niti prerijetki, a ne smiju niti predugo trajati. Na to moramo osobito paziti u prvim satima hoda, dok se dovoljno ne razgibamo i uhodamo. Najbolje će biti, ako na svakih 50—55 minuta kretanja uzmemo 5—10 minuta odmora.

Uvijek ćemo nastojati da se držimo izgrađenih puteva, budući da nam oni znatno olakšavaju kretanje i štede snagu. Osim toga je udaljivanje s takvih puteva često opasno. Na većim su strminama putevi provedeni obično u ključevima (serpentinama). Sjekući serpentine dobivamo nešto na vremenu, no znatno se brže umaramo. Stoga ćemo takvo sječenje izbjegavati, kadgod bude pred nama dulji put. Međutim, kod silaza ćemo serpentine redovito sjeći, ukoliko nije teren prestrm i opasan.

Sam način hodanja ovisit će o obliku i značajkama terena na kome se krećemo.