je držao noge i pomogao mi zaklati pravog krmka! Osjeti olakšanje, nasmiješi se zadovoljno, namigne mu šeretski i potapša ga po ramenu.

— Jesmo ga, ha!

Domobran kimne glavom. Kad se oslobodi zla, čovjek odmah ne misli na drugo zlo koje ga čeka. Kapara ipak shvati da su minute dragocjene.

— Kako se zoveš?

— Smokvina Franjo. A ti?

— Meni je ime Kapara. Ilija Kapara... Franjo, sad samo brzo! Skini mu šljem i metni ga sebi na glavu, ja ću mu skinuti karabin, samo brzo! Uzet ćemo svaki naramak sijena i spustiti se dolje.

— Kamo dolje? U jasle?

— Ne u jasle nego u dvorište.

— Među njih?! — zaprepasti se domobran.

— Jest, među njih! I to samo što prije. Ako ne požurimo mi k njima, požurit će oni k nama tražeći ovog svoga. Ne boj se! Ti idi za mnom i radi šta ti kažem. Jutro tek što je svanulo, jedva se vidi, pomiješat ćemo se među njih i potražiti spas. Ako dođe do pucnjave, bježi kamo možeš. — I, videći kako drhti, još jednom ga ohrabri: — Ne boj se, budi miran, drži se mene!

Htio je ustaši pretražiti džepove, ali je krvlju zamazao prste skidajući mu karabin, pa se okani toga. Ipak mu na brzinu izvuče lisnicu i dok ju je trpao u svoju torbicu, primijeti u njoj pismo, ono slavno pismo, kojim ga komandant brigade šalje u štab Zagrebačkog odreda. Šta će s tim pismom? Ako pogine, da barem ono ne padne u ruke neprijatelju! Brzo ga izvuče iz torbice i neprimjetno zatrpa. Na sreću sjeti se još i zvijezde! Jest, na lijevom rukavu bluze nosi crvenu zvijezdu, oznaku desetara. Jednim trzajem skine je i spremi u džep. Zatim zgrabi naramak sijena i pogleda domobrana:

— Jesi li gotov?

Jedan za drugim spuste se niz ljestve. Došavši do vrata koja su ostala pritvorena, Kapara ih snažno odgurne nogom i ona se širom otvore. Pred njim se ukaza slika: ustaško teškomitraljesko odjeljenje ispunilo je gotovo cijelo dvorište. Vojnici pod šljemovima,

Previous page

Next page