Uz napeto uže silazimo po nešto težem terenu. Uže prolazi iza izbočine ili kroz sponku, a održavamo ga stalno napeto. Prvi smije sići za polovicu dužine užeta, pa zatim povuče cijelo uže k sebi, da ga postepeno popušta za vrijeme silaženja drugoga. Nakon što su oba penjača prešla teško mjesto, mora se jedan razvezati, pa se uže zatim izvuče.

Spuštanje po užetu upotrebljavamo kod silaska niz veoma strme i glatke dijelove stijene, kao i niz prevjese. Kod toga se ne smijemo spuštati držeći se za uže jednostavno rukama, jer se one tom prilikom jako zamaraju, a sami nam dlanovi ne će dati dovoljno trenja, da se sigurno spustimo.

Najčešće silazimo sjedeći na užetu na razne načine. Ako je dio stijene niz koji moramo sići kratak, dobro će nam poslužiti »Dülferovo sjedalo«, o kome je bilo govora. Kod toga ćemo tijelo dovesti u što horizontalniji položaj, dok ćemo se nogama u blagom raskoraku upirati o stijenu. Postepenim popuštanjem užeta i odbijanjem pomoću nogu, stižemo u lakim skokovima veoma brzo i sigurno na dno stijene. Za duža spuštanja nije ovaj način pogodan, jer nas uže žari ispod noge i znatno oštećuje opremu (sl. 132.).

Niz duže skokove silazit ćemo na slijedeći način: jednu zamku pomoćnog užeta previnut ćemo u obliku osmice i kroz nju provući noge između kojih zakvačimo zamku pomoću sponke, a kroz nju provučemo uže za spuštanje. Stražnji kraj užeta prebacimo preko ramena kao kod spuštanja pomoću Dülferovog sjedala. Trenje, a s time u vezi i brzinu spuštanja, reguliramo okrećući uže iznad sponke u jednoj ili više spirala. Još je bolje upotrijebiti dvostruku zamku (sl. 133.).

Uže kojim silazimo možemo pričvrstiti uz stijenu na više načina. Ako nađemo pogodnu izbočinu, ovit ćemo oko nje prsten učinjen od pomoćnog užeta te kroz njega provući uže. Nikada ne smijemo uže kojim se spuštamo prebaciti izravno oko kamene izbočine

Previous page

Next page