zbog svoga novog, brzog načina bušenja, kojim je zaradio svoje prve milijune.

To je bio pionir, nikao iz naroda, ali fanatik pun mašte i svježe, surove snage, koji nije prestajao s prvim ni sa stotim neuspjehom, koji je savršeno poznavao malu, potkupljivu životinju, koja se zove čovjek, naslutivši boga stvaraoca i heroja u njemu.

Naravno, da je i on morao, i nakon genijalnog pronalaska, zaslužiti novac zakonitim trikom. U Austro-Ugarskoj pripadala je ruda onome, tko je prvi nabuši, pa tako je on svojim brzim načinom bušenja prvi došao do ugljena na ležaju, gdje su već drugi godinama vrtjeli bez uspjeha, zaradivši desetak milijuna pred nosom sporih i osupnutih takmaca.

— Pa ipak je bio lijep taj zakon, koji od čovjeka traži snagu, brzinu i pamet, i daje najspretnijima i najpametnijima najveći dio!— oduševljavao se Razga, pa nastavi:

— Amerikanski je pravedniji, i zato se divim Poljacima, koji su ga od njih preuzeli: da je ruda onoga, čija je zemlja.

— A mi smo težaci na vlastitoj zemlji!— jadikovali su Jalševci. Težaci po dva, a majstori po tri dinara na sat. Mudri Štef, koji je mogao zamijeniti svakoga inženjera, samo što je bio beskrajno trezniji i pouzdaniji, dobivao je tri i po dinara bušeći na njivama svoga djeda.

Tako su već nabušili posljednjih godina tridesetak bušotina bez većih uspjeha, ali ipak ima bušotina, koje su davale do hiljadu kilograma na dan, broj sedam davao je čak do pet tona ulja na dan, a sada nakon trideset godina daje osamnaest litara na dan.

— Za mene bi bilo dosta,— šalio se šofer, nagnut nad crnim čabrom uz masnu tekućinu. Tomo je uzme u ruke i stavi pod nos.

— Čuvajte se, gospodine Juratoviću,— smijao se Razga, koji ga je doveo po prvi put u životu na izvore nafte.— Čuvajte se! To je najgori narkotik, što ga poznajem. A kušao sam već iz radoznalosti i kokain i opium.

— Ja cijeli život radim i bušim za druge,— mudrovao je Štef.— Ali već trideset godina, kada dignem uljeviti pijesak na svrdlu, ja sam pijan!