– Daj mi komad mesa s kosti! – zatraži od Pere.

– Nije se još svarilo – progunđa ona zlovoljno.

– Ne mari, Flok ima dobre zube.

– Bog s vami! – uzdahne žena i otrgne viljuškom žlundravo meso.

Kalkić otvori prozor i nabaci svom snagom pušeću komadinu prema psu. Kudravko poleti, zategnu lanac i prope se na stražnje noge uzalud nastojeći da dosegne meso. Kalkić se sad sjeti da ga je zapeo o kuku.

Blaž se okrene i ukoči. Ostavi sjekiru, korakne trapavo u stranu, a onda naglo zaurliče da bi odagnao psa, baci se na meso i zgrabi ga svojim ručerdama. Otpuhnu prašinu s njega, zagrize žilavo otkine, zubima oblaporno mljaskajući. Zatim se ogleda, priđe otvorenoj bačvi čija je voda služila za škropljenje obora, ispra u njoj na brzinu ostatak i nastavi žderati alapljivo i divlje.

– Trista mu! – zagrcne se Kalkić i skrije se iza zavjese. – Hahaha ... – uhvati se za trbuh. – Te tengo, šjor “Pumpjere”!

Sinulo mu je najednom da tu parnicu može produžiti, dobiti je ili poništiti, po svojoj volji. Jer ovaj tu, dolje, u njegovom dvorištu, stvarni i jedini tuženik – bio je imbecil, kreten, kakvih se nađe po ovim planinama, a i u varoši. Pustit će i zapresti svoje niti, a konce držati u svojim rukama kao i u političarenju. Zrnić mora da se kandidira, da odvede Adu u Zagreb i da se više ne vraća u ovu varoš u koju je kao uljez došao. Propagirajući Zrnića, on će u isto vrijeme pripravljati i teren sebi kod onih gore u Zagrebu. Adine kuće otkupit će, nudeći joj malo-pomalo, na rate, sredstva kojima će ona ostvariti ono za čim čezne: moderan stan u Zagrebu i banalnu opersku atmosferu. Moći će kupiti i Bösendorferna kojem će metalnije i tužnije zvuči ti njena Ritorna.

I, evo, taj dolje gnjetavac, kilavac, antropoid, i ne sanja da se kao karika uvukao u lanac njegove rafinirane igre, koja je započela onog dana kad se Ada, nakon uzastopnih Zrnićevih zahtjeva, imovno odijelila od njega.

Previous page

Next page