bilo je u početku različito, na vrhu ili na kraju, a kasnije se koplje drži na sredini i baca slobodnim načinom. Od g. 1902. koplje je uvršteno u olimpijski program. Poznatiji rezultat zabilježen je g. 1903., kad je Šveđanin Lemming bacio koplje 53,79 m. Godine 1912. isti je bacač postigao rezultat od 62,32 m.

Svjetski rekord s rezultatom od 80,41 m postavio je F. W. Held (USA) g. 1953.

Jugoslavenski rekord s rezultatom od 70,86 m postavio je M. Vujačić godine 1948.

Najbolji rezultat u koplju kod žena s rezultatom od 55,48 m postavila je N. Konjajeva (SSSR) g. 1954.

Jugoslavenski rekord s rezultatom od 46,78 m postavila je C. Kalušević g. 1954.

Tehnika bacanja koplja

Držanje koplja. ― Koplje je svojim omotanim dijelom položeno u udubljenje dlana. S jedne strane ga pridržava palac, a s druge strane srednjak. Ostali prsti obuhvaćaju koplje i osiguravaju pravilno držanje.

Zalet. — Za vrijeme zaleta koplje se nosi iznad desnog ramena s pogrčenom rukom u laktu koji smjera naprijed. Vrh koplja usmjeren je prema naprijed i dolje, a rep koplja je nešto izdignut. Dužina zaleta iznosi obično 25―35 m. Pri tom rad ruke s kopljem mora biti usklađen s radom nogu. Trčanje mora biti ritmično s postepenim ubrzavanjem i bez zastoja pred izbačaj. U prvom dijelu zaleta bacač dobiva brzinu, a u drugom dijelu, t. j. u zadnjim koracima (oko 10 m) bacač odvodi koplje prema nazad i dolje i povećava brzinu.

Zadnji koraci vrše se kao skokovi na slijedeći način:

1. Prvi korak. — Lijeva noga bacača dolazi na određenu značku i odbija se od zemlje uz pomoć snažnog zamaha koljena desne noge prema naprijed. To je najduži

Previous page

Next page