Zato, da bi se forma mogla održati, neophodno je potrebno uzimanje kraćih, a nekad i duljih odmora, što će ovisiti o stanju uloženog napora i stepenu iscrpljenosti atletičara. Mnogi atletičari i ne pomišljaju da u jeku sezone i glavnih natjecanja uzmu nekoliko dana odmora. Boje se da će im forma spasti, da će izgubiti brzinu, izdržljivost, pokretljivost i t. d., pa neprekidno treniraju, pojačavajući svoj trening iz dana u dan. Uslijed toga su rezultati sve slabiji, a organizam se sve više iscrpljuje. Atletičar često ne zna za uzrok tim slabijim rezultatima, zavarava samoga sebe i misli da je malo trenirao, pa počne još više trenirati. To je velika griješka. Zato atletičar treba u prvom redu da bude načisto sa samim sobom i svojim mogućnostima, te da zna, da je svako pretjerivanje štetno. Nekad je dovoljna i mala količina suvišnog rada da se prekine ravnoteža i prekorači granica dozvoljenog. Puna forma je isto kao i čaša napunjena vodom, koja će se preliti ako je dalje nadolijevamo. Zato je umjesto daljnjeg pojačanog rada najbolje da atletičar u doba kad je dostigao punu formu uzme odmor od 6―10 dana za koje će se vrijeme duševno i tjelesno osvježiti. Poslije toga će se na daljim natjecanjima rezultati sve

više i više poboljšavati i atletičar će se osjećati raspoloženijim, što je jedan od uslova za uspjeh.