Na ubrusu ističu se goleme mrlje, zacijelo od znoja i prašine, što ih je nekad bijela boja platna po cijenu života u sebe upila.

Proto je već ubrus u svitak uvio, pa sad isprobava svoj »bič«— zamahuje njim i pucketa.

»Perica, ženu ti poljubim!... deder, kaži kako stojimo! Koliko smo danas gadova potamanili? Koliko je duzina, a, mali?«

A Perica Simić, desetgodišnji dječak Miloša Simića, brata mog tetka Ljubana, kljast je i sporokretan kao i ja. Ne obraća Perica pažnju na protin upit. U prašini, pred palačom Radulovića, zanio se u igru.

Perica je, to sam odmah primijetio, iskoristio stanku što je maločas uslijedila na protin prećutan zahtjev. Nije krio radosti što se, bar na kratko vrijeme, oslobodio saveznika i nametnuta posla. Veseo je grabio prazne limenke, u kojima je nekada mirisala rajčica, a on ih na učiteljevu ili kaluđerovu đubrenjaku »osvojio«, pa čavlićima sita izmajstorio.

Proto »pegla« ubrus, pucketa bičem i dovikuje na produženje lova, a Perica sije zemlju i pljuje na hrpicu, što je limenkama prosijao. Čak, krišom, uvjeren da ga proto ne će uhvatiti, kroz poderanu nogavicu mokri na hrpicu prašine i brže bolje mijesi. Već je i rasporedio kolačiće uokrug sebe. Sada, upornim kašljucanjem, daje znak proti i moli ga, da mu djelo pogleda.

A proto, valjda promijenio odluku, tobože se zaokupio savijanjem cigarete. I oružje, svoj bič — ubrus — postavio je do sebe na sjedište, a zapravo je, vidim to po položaju njegovih naočara, vrebao Pericu. I čim Perica piskutljivo probrza:

»Vide li mi oni mojijeh uštipčića, a? Sve smo ovo mi napljuvali. Eli, pope, da imamo junačka pluća? A ćaća mi uvijek divani: »crvljiv li je kašun u moga Perice, mili, mili bogo... Sad ćemo malčice cukra...«

Ali, Peričinu radost ubi protin smijeh, presiječe napor, da, na brzinu, prosije »brašno na najfinije sito«.

»Oho-ho-ho-ho!... mislio si Milojevim očima uteći i sakriti! Brže, ženu ti poljubim, sklanjaj to smrdeža pa na posao! Gdje ti je olovka? Jesi li je našao? Piši!...«

I, proto Miloje zamahuje uvijenim ubrusom, udara po koljenima. Udarci su jaki, ali ne primjećujem mrštenje, znak

Previous page

Next page