Welcome to the Croatian Language Corpus   Croatian
   home |  Riznica |  documentation |   
Antun Bonifačić [1938], Mladice (Matica hrvatska, Zagreb), 220 pp. [word count] [Bonifacic_Mladice].
Previous page

Next page

-- 217 --

— »Spin« se za mene ne može da vrti kao logička potreba moga uma, nego se mora stvarno vrtjeti ili ne postoji.

Mirko je znao za njegovu metafizičku potrebu za brojem i pokusom. Zbog toga se je oduševljavao Poincaré-om i lordom Kelvinom, koji se nijesu htjeli odreći ni geometrije ni pokusa. Taj »spin« bio je kao djedova »kuga i kolera« ratno geslo. Jedan ga je vezivao s prirodom, a drugi sa zakonima uma. Radeći dnevno s bićima, o kojima nije znao ništa, jer su bila nevidljiva i neobjašnjiva, ali s kojima je radio po zakonima vjerojatnosti, Mirko je opažao veliku igru. Zapravo i nije bila tako velika razlika između djeda i Černavina. Tako su bili slični za stolom i u konačnom razlaganju. Sve te mode objašnjivanja svijeta nijesu bili konačni, zatvoreni oblici, nego samo mijenjanje sjemenja. Pred konačnim objašnjenjem zapinjao je Černavin kao i djed u dubokom nepoznavanju i skrušenosti. Svi veliki umovi približavali su se u konačnoj skromnosti svima onima, koji žive po starom iskustvu i zakonima srca. Um je završio u tome »spinu«, koji se vrti usred nevidljivog atoma kao zadnji ostatak tvari ili kao logička nužda duha, da se uz nešto tvrda prihvati usprkos brzine, kojom se kreće. Konačno je sve nestajalo u tom ludom vrtlogu, što nije bilo vezano neobjašnjivim simpatijama i antipatijama. Mirko je bio svijestan, da ne smije kidati u sebi te žive sile života za fantastične igrarije. Konačno objašnjenje stvarnosti bježalo je sve više i pretvaralo se u brzinu kao i tajne galaksije nepoznatih nebesa i nepoznatih svjetova. Konačnog objašnjenja um nije mogao dati, i Mirko je znao, da taj um nema prava, da nas zarobi i pregazi usprkos svih pripovijesti o napretku ili nazadovanju.

Djed i majka su živjeli jasno kao i priroda oko njih: od ljeta do zime, od zore do mraka, od mladice do ploda. Za njih nije bilo tajna, jer ih nijesu tražili nego nosili u sebi kao dio svoga vlastitog života. Zato su tako potpuno i predano živjeli s milijunima svoje braće. On je svojim pitanjima mogao samo da svrši u praznini.

— Onda, Mirko, ti znaš, koliko ću još godina živjeti?



Previous page

Next page


Antun Bonifačić [1938], Mladice (Matica hrvatska, Zagreb), 220 pp. [word count] [Bonifacic_Mladice].

© 2006-2009 by the Institute of Croatian Language and Linguistics

Powered by PhiloLogic
with extensions by D. Ćavar