džepu nestalo mraka, jer se ukazao svijetli otvor i kroza nj sam ugledao modro nebo po kojemu je mirno plovilo nekoliko bijelih oblačića. Nedaleko od mene stajao je moj čovjek i umakao četku u nekakav veliki lonac. Onda je s tom četkom stao mazati daske na kojima je stajao. Vjetar je donio k meni oštar i neugodan miris, koji se sigurno dizao iz toga velikoga lonca. Ja sam stao puziti prema svijetlom otvoru na ulazu u džep. Puzim, puzim pun radosti, što opet vidim modro nebo. Čovjek kraj mene marljivo maže daske, katkada stane, pljucne, a onda opet nastavlja posao. Opet me sunce grije! Naskoro sam dopuzio do kraja džepa i sada sam tek opazio, da sam na nekakvom ravnom krovu: ispod mene je izgažena livada, a u sredini cesta, koja ide uokrug. Najednom silna radost! U daljini ugledah šumu! Možda ću se ipak spasiti! A što je to iza plota, koji okružuje ovu izgaženu livadu i ovu cestu, koja ide uokrug? Pa to je polje!!! Sav se uzrujah od tolike radosti. Sad treba oprezno puziti s ovog krova i ja sam spašen! Pogledam s krova u dubinu. Po izgaženoj livadi hodaju ljudi, a visoki čovjek u kapi zaviče glasno, tako da sam i ja mogao čuti:

»Trening! Dečki, počnite!«

Najednom sam začuo glasan štropot i vrlo sam se prestrašio. S ruba krova, na samom ulazu u džep, zagledao sam se prema strani otkuda je dolazio štropot. Pošljunčenom stazom primicali se velikim štropotom nekakvi kotači, a na svakome je jašio čovjek, koji je na glavi imao okruglu kapu, a i lice je tim ljudima bilo gotovo posve pokriveno velikim naočarima. Kada su se dovezli na onu cestu, koja vodi uokrug, stali su sve brže juriti i ja sam začuđeno gledao s ruba krova i pogledima pratio jurnjavu tih ljudi. A ostali, koji su stajali na izgaženoj livadi, gledali su također pozorno za kotačima, pa i moj čovjek na krovu gledao ih je držeći u ruci četku, s koje se cijedila neka smeđa tekućina. Ljudi su s kotačima jurili uokrug i njihova brzina postajala je sve veća. Još nikada u životu nisam vidio takve jurnjave. Meni nije dobro gledajući takvu brzinu. Pa oni jure sve luđe! Mene hvata omaglica. Nesigurno se držim ulaza u džep. Treba se bolje uhvatiti. Kaput se strmo spušta. Ispod mene je dubina. Ljudi razgovaraju. Oni na kotačima sve luđe jure. Još luđe! Pratim ih pogledima, pratim, pratim, pratim, meni postaje

Previous page

Next page