Gledajući kako gipka tijela elastično skakuću tratinom, smijuljio se i namigivao mi.

Izrabio sam situaciju i rekao mu, da sam čuo kako postoji brošura nekog švicarskog društva koje propovijeda rousseauovski povratak prirodi. U toj su brošuri popisane sve avionske nesreće zadnjih deset godina, pa da je tu i Air France sa svojim katastrofama odlično zastupan. Kako vidim, da on zna sve, kao živa enciklopedija avijatike, molim ga da mi nabroji bar najznatnije katastrofe svoje kompanije, jer ja ću još danas da sjednem u francuski avion. Jadni inžinjer me je pogledao zaprepašteno, začuđeno i zbunjeno u isti mah, šutio je neko vrijeme, zamucao se i počeo pentati. I njega spasi avion, i to baš njegove kompanije.

Pokazao je prstom u visinu snašavši se:

– Gle, već dolazi i vaš. Budite spremni. Nažalost nemamo više vremena za razgovor! – Zlobno sam se nasmiješio.

– Au plaisir de vous revoir!

Naš je avion iskrcao neku englesku obitelj od pet lica: sva vrlo distancirana, ozbiljna i puritanska.

FA-MYD je veliki impozantni trimoteur za deset osoba, pravi div visina, YU-SAN je spram njega nejaki dječarac. Izvana je posrebren, a iznutra presvučen svilenim tapetama, veoma prostran, pet pari velurnih fotelja, ventilacija, centralno grijanje i WC – zaista monsieur Dubois nije mnogo pretjerao u svojoj inžinjerskoj lirici.

Pilotova kabina je prava tajanstvena sobica modernog čarobnjaka, toliko je tu poluga, kazala, instrumenata i naprava. Pilot nije sam, uz njega, kraj svojih tipkala i kotačića sjedi telegrafist. Sve to promatram kroz okno na vratima koja dijele “zračni salon” od čarobnjačkog kabineta. Nad tim su vratima, s naše strane, tri okrugla kazala za visinu, ravnotežu i brzinu, a na desnoj strani, nešto niže, na špagi visi snopić telegramskih formulara. Naše je društvo šareno i kozmopolitsko: dva ozbiljna Francuza, jedna slaba, bolešljiva Francuskinja, jedan mladi engleski bračni par (Anne and Reginald), dva starija Čeha, jedan napadno elegantni Španjolac i moja skromna malenkost. Oko 13.30 ostavljamo Aspern, iz visina se opraštamo od Beča i brodimo prema Čehoslovačkoj.

Dan je lijep i sunčan, no nije tako bistar kao jučer. Obzor je posvuda zastrt paučinastom mrežom oblačića, a svi pejsaži

Previous page

Next page