— Ti opet misliš, da te ja žigam, svašta ti misliš, ali to ti je tako, sokoliću... — nagrizao je riječi ispijajući im sočnost. — Nego znaš šta? Ja imam otrova za miše, pa kad ona ruča, ti joj natrusi po skorupu kaše, onda zamišaj ko da si stavio soli, ali pospi samo isprid nje, pa bog te veselio! — Suzdržani smijeh nije mogao više ostati suspregnut u grlu, prasnuo je pun zavrzlamske zajedljivosti, koju Minja nije mogao otrpjeti. Mislio je na brzinu, nekako igličasto su vrcale misli ubadajući se u iznutricu lubanje kao da je žele isprobadati, a kroz pukotine će onda navrijeti Jokin smijeh, i sve ispremiješati nagoneći bijesne nemoćne suze na oči.