Oblaci su veoma važni u meteorologiji, jer nam pokazuju stanje u kome se nalazi atmosfera. Nastaju obično uslijed dizanja toplog zasićenog zraka ili radi miješanja toplog zasićenog zraka s hladnijim u većim visinama. Kapljice vode u oblaku stalno padaju pod utjecajem sile teže. No uslijed malih razmjera i djelovanja uzlaznih struja to je padanje veoma sporo. Kapljice, koje ispadnu iz oblaka, ponovo se ispare u donjim slojevima nezasićenog zraka.

Izgled oblaka gledanih za zemlje određen je njihovom visinom, oblikom, veličinom i bojom.

Na osnovu visine dijelimo danas oblake u tri skupine:

1. Skupinu visokih oblaka sačinjavaju oblaci, kojih se donja visina kreće oko 6.000 metara. Oni se sastoje iz ledenih iglica, a zovemo ih jednim imenom cirro-oblacima. Ovim osnovnim imenima dodajemo još posebne pridjevke, koji određuju oblik, boju i ostala svojstva tih oblaka.

U ovoj su skupini najvažniji:

Cirrus (Ci) je lagani tanki pojedinačni oblak, sastavljen od nepravilnih kristala leda. Može biti vlaknastog, kovrčastog i sličnog oblika. U stručnoj se literaturi imena oblaka označuju kraticama, koje donosimo u zagradama.

Cirrocumulus (Cc) nastaje na rubovima cirrusnog sloja. Rijetko se javlja sam. Pojavljuje se u obliku bijelih pahuljica ili kuglica, poredanih u skupinama. Izgled mu se mijenja na očigled. Narod ga zove »ovčice «. Cirrocumulus nam ukazuje na veliku brzinu vjetra u visokim i na pojačanje vjetra u prizemnim slojevima atmosfere.

Cirrostratus (Cs) je tanka bjelkasta koprena, koja ne slabi sjaj sunčanih zraka. Obično pokriva cijelo nebo, no može biti i nešto rastrgana.

Pojava ovakovih oblaka najavljuje skoro pogoršanje vremena.

Previous page

Next page

---

Mirko Zgaga — Ivo Gropuzzo [1952], Kroz visoke planine. Priručnik za planinare i alpiniste (Sportska stručna biblioteka, Zagreb), 308 pp. [word count] [Zgaga-Gropuzzo_Planine].

---