starta odrazna lijeva noga, onda će i pred preponom biti odrazna ista noga. Prvu preponu treba prijeći sa sigurnošću, kako se na daljnjim preponama ne bi izgubio ritam i pravilnost pokreta. Najveća se brzina obično dobije na drugoj preponi, pa zato treba pažljivo prelaziti prvu. Trčanje između prepona vrši se u tri koraka. Kod toga treba paziti da se brzina ne smanjuje i da se točno dolazi na mjesto odraza, koje je obično 6—7 stopa pred preponom.

400 m prepone. — Trčanje na 400 m s preponama ide među najteže atletske discipline. Potrebno je naučiti trčati i prelaziti prepone kao da se trči 400 m bez prepona, te da se onih 10 prepona trči s najmanjim gubitkom vremena. Tehnika prijelaza je ista kao na 110 m, a trkaču je olakšan prijelaz, jer je visina prepone 91,4 cm. Najbolje je, da se razmak između prepona prijeđe u 15 ili 17 koraka, što će osigurati pravilan ritam trčanja, o čemu uvelike ovisi uspjeh takvog trčanja.

Ne smije dolaziti do zastajkivanja ili mijenjanja koraka pred preponom. To onemogućava pravilno trčanje i potpuno kvari ritam trčanja, jer trkač za prelaženje prepona mijenja 10 i više puta brzinu, što veoma zamara organizam i onemogućuje dobar rezultat.

Upute

1. Putem filma ili dobrog trkača preko prepona treba u cijelosti prikazati tehniku trčanja s preponama.

2. Učenje trčanja preko jedne niske preponice (30 cm) uz lagano povlačenje odrazne noge sa strane, bez obzira na ritam.

3. Trčanje preko više preponica iste visine, ali s povećanim razmakom.

4. Postepeno povisivanje visine prepona s istim razmakom.