— Eno ti voda, eno ti kahva, eno ti vatra, pa ako imaš merak, ti peci! Od volje ti ko Šokcu post!

— Kakav si ti kavedžija? Sigurno ti nije stalo do zarade, što li? — pita gost i poprijeko mjeri neobičnog kavedžiju.

— I nisam kavedžija. Nitko mi u obitelji nije bio kavedžija, jok! Drugo te se ne tiče! Iako prodajem kavu, nisam ničiji hizmećar, niti prodajem svoj rahatluk, biva, što bi Švabo reko, svoju komociju. Ako ne begenišeš, a ti izvijati, širok je i dug carski drum! Jakako!

Takav je bio režim u Ademaginoj kavana. Tko doš’o da, doš’o, njemu je sve ravno. Njegova je uvijek, u svemu, morala biti zadnja i najstarija.

A pamtio je Ademaga i bolja vremena, zevkove, begovske i aginske.

Bio je Ademaga, birvaktile, čovjek imućan, gazija, ali širokih dlanova. Selio u Tursku, vraćao se, opet selio, pa se, najposlije, posve povratio kući. Tu, poslije izvjesnog vremena, kupi neki fijaker i uze prevažati putnike od željezničke stanice do mjesta i obratno. A i kao kočijaš bio je svoje ruke. Bio je, kažu, u stanju da ostavi i samog predstojnika nasred puta, samo ako nije pristajao, da njegova bude starija.

Klao se tako s putnicima, ostavljao ih i tovario.

Jednoga dana dođe odnekale nekakav auto i poče Ademagi konkurirati. A da bruka bude veća, autom je upravljao nekadašnji njegov kmet. Ademaga se zgranu: na brzinu proda i konje i fijaker.

— On će sa mnom pregoniti, on, nikogović. E, ne će! Beli se ne će moći pohvaliti, da je svog agu prestizao i da mu je uticao! Eno mu je sada štreka fraj. Beg ostaje beg!

Iza toga je odmah otvorio kavanu. U njoj su ga ljudi, zbog njegova mudarluka, napadali, izazivali ga i nosili se s njime kao s dušmaninom.

Poneki ga je znao i ujesti, onako svojski. A naročito studenti oraspustima. Ugnijezde se u kavani, pa ne izbijaju iz nje, kao da im je to djedovina. I što je još gore — u stalnoj su opoziciji prema Ademagi. On, recimo, ima svoje ljubimce, svoje simpatije, a oni baš ove napadaju, omalovažavaju i ismijavaju. Ademaga onda bjesni, dokazuje, brani svoje i ne da na njih. Oni, alčaci, ne popuštaju. Znaju njegove slabosti, pa na njih jurišaju.