i sama zaplakala i plačući zaspala, a on onda pijusnuo nju, i to bijesno i podmuklo.

Uostalom, njega samog mnogo su pljuskali u životu. Uvijek bi nekako ispalo tako, da bi ljudi s njim, što nose kaže, izgubili živce i na koncu bi ga pljusnuli bez osobitog ustručavanja, a da o popratnom užitku i ne govorimo. U mladosti su ga pljuskali prijatelji i neprijatelji, učitelji i roditelji, a ponajviše žene. On bi na brzinu izmrmljao ljubavno očitovanje i odmah kušao ostvariti sva tobožnja prava, koja iz toga proizlaze, i dakako da bi dobio ćušaka.

U Beču je kušao studirati pravo, no jedan austrijski ulan, koga je izazvao na dvoboj radi ćuške, koju mu je ovaj opalio, sabljom mu je skoro sasvim odrezao uho, i tako, ne samo da je radi te ćuške prekinuo studij, nego mu je i uho netko tako loše prišio, te se činilo da tim uhom neprestano prisluškuje.

Tako je tu nedavno u klubu dobio pljusku samo radi vanjskog obilježja tog svog sašitog uha. Sjedi tamo u čitaonici kluba novi poreski šef, Kotoranin, kome je hirovitost rodne nomenklature dodijelila u svakom slučaju nezgodno ime — Smerdà. Sjedi dakle novi poreski šef Smerdà u vrlo povjerljivom razgovoru s upraviteljem pošte, kad mu se učini, da ono uho za susjednim stolom prisluškuje razgovor. On se obrati Caramaneu s molbom, »ne bi li odvratio svoje uho od njihova razgovora?« Na riječ »uho« plane Caramaneo, kao Cyrano na riječ »nos«, i poviče, da njegovo uho ima pravo tu biti i okretati se kako hoće, jer je on, Caramaneo, član kluba s uredno plaćenom članarinom, štoviše, on je i član časnog suda kluba, dok je pitanje, da li je on, Smerdà, uopće u popisu članstva i tako dalje i potrči Caramaneo da smjesta ispita stvar. Popis je visio na zidu u okviru i pod staklom sa čitko ispisanim imenima članova alfabetskim redom. Caramaneo potraži slovo »s« i pođe kažiprstom na niže izgovarajući glasno s-s-s-s... te najednom izgovori razočarano i potpuno odijeljeno

Previous page

Next page