toga trkač pristupa natjecanju i moći će uspješno protrčati svoju prugu.

Promjenjivo trčanje . ― Bit promenljivog trčanja je u tome, što se tempo trčanja na određenim daljinama mijenja. To mijenjanje tempa ponavlja se po nekoliko puta na određenoj duljini pruge i to sa pol ili 3/4 brzine, što ovisi o duljini pruge i o jačini treninga. Tom brzinom protrči se 30―40 m, zatim se postepeno brzina smanjuje do mirnog trčanja, poslije kojega se ponovo počne s ubrzanjem kao u početku. Na pruzi od 120 m mogu se izvesti dva ubrzanja, a na pruzi od 400 m do pet ubrzanja. Takvim treningom dobit će se osjećaj za brzinu, a izdržljivost će se mnogo pojačati, zato se ono naročito preporuča.

Progresivno (ubrzavajuće) trčanje. — Ovo trčanje sastoji se u tome, da se od početka brzina progresivno pojačava i tako trči do postizavanja pune brzine. Da bi se dobila sigurnost u progresiji, t. j. da se koraci trkača od početka trčanja pa do postizavanja najveće brzine stalno i jednako povećavaju, obično se prakticira, da se od polazne crte izmjeri tri stope i to označi, zatim tri i po, četiri, četiri i po, pet i t. d. Trkač mora da postavlja svoja stopala točno na oznake, postepeno povećavajući brzinu. To treba redovito uvježbavati i time će se postići sigurnost pravilne progresije. Ovakva trčanja treba naročito mnogo uvježbavati, zato neka ih osim trkača što više primjenjuju i skakači, koji će pomoću toga doći do sigurnog zaleta.

Handicap trčanja. Za povećanje brzine mnogo se prakticira handicap trčanje. Ono se sastoji u tome, da se slabijem trkaču dade prednost od nekoliko metara, što bolji trkač nastoji nadoknaditi prisiljavajući sebe na ulaganje maksimuma snage za razvitak što veće brzine.

Kontrolno trčanje. — Radi provjeravanja pravilnosti treninga, potrebno je i na treningu kontrolirati svoje sposobnosti, kako bi trkač i na natjecanju mogao

Previous page

Next page