Kod prozora je počeo da bije hladan noćni zrak, pa se povukao u polumračni kupe. Saputnici su spavali sjedeći skrštenih ili u krilu složenih ruku, olabavile donje vilice i opuštenih, razoružanih lica. Samo je crnka u uglu, kad je za sobom povukao vrata, otvorila, pa opet sklopila svoje velike crne oči. Sad je opet lupa točkova dopirala prigušena. Voz je sa zviždukom nailazio na mostiće i prolijetao kroz male stanice ne smanjujući brzinu. U toplini tijesne, polumračne, vatirane kutije, čovjeka je uljuljkivao osjećaj da ga jurnjava voza zajamčeno i zapečaćeno nosi prema njegovoj meti.