Dječaci su se previjali u pojasu zatvarajući usta, ali grohot je silom izlazio kroz nozdrve, širio i kao da želi raskinuti Minjine pjegave nosnice.

— Onda, ti Plećašev, ‘oćeš li dudlit tetku, kad ti se obabi? — htio je na šalu zakihotati, ali mu Minjin namrdokošeni pogled strže slast i on je samo mehanički zaroktao.

— Dite će i onako bogu za čobanina, a ti se onda prilipi ko pijavica, pa drž dok te ne izdadu zaglavci. Znaš, kad se puno dudli, zabole te vilice! Nisi zna, ih! A bit će ti ko mišu u pamuku, a? — sad se Joko kesio podrugljivo. Dinko mu nije prihvaćao, bojao se Minjina pogleda, koji je bježao k otvorenim vratima, kao da ga mami svijetlo.

— Sad on misli, da se ja rugam, a nisam... Drugačije ćeš krepat od gladi, samo nemoj tetku za sisu’ vako — klapne zubima da pokaže ujedanje. — Onda bi joj popio krv ko vampir, pa bi crka, znaš! — Joko je izbjegavao dječakov pogled namigujući Dinku, koji se silom morao smiješiti.

— Ti opet misliš, da te ja žigam, svašta ti misliš, ali to ti je tako, sokoliću... — nagrizao je riječi ispijajući im sočnost. — Nego znaš šta? Ja imam otrova za miše, pa kad ona ruča, ti joj natrusi po skorupu kaše, onda zamišaj ko da si stavio soli, ali pospi samo isprid nje, pa bog te veselio! — Suzdržani smijeh nije mogao više ostati suspregnut u grlu, prasnuo je pun zavrzlamske zajedljivosti, koju Minja nije mogao otrpjeti. Mislio je na brzinu, nekako igličasto su vrcale misli ubadajući se u iznutricu lubanje kao da je žele isprobadati, a kroz pukotine će onda navrijeti Jokin smijeh, i sve ispremiješati nagoneći bijesne nemoćne suze na oči.

— Ona će lipo jednu kašiku u usta, pa se sve oblizuje ko mačka, onda drugu, treću i sve redom... Pa kad je stisne, bilit će joj se oči ko snig... — podrugljivac zgrampa grlo kao da će se udaviti. — Hahaha, pa kad je stisne, ciliknut će ko miš, zakoprcat nogama i ujo vuk magarca... — mrdnuo je obrvama, od čega mu i brkovi kliznuše ustranu.

— I ujo vuk magarca — ne mijenjajući izraz pogleda u Dinka. S površine mu se vidjela samo ukočena mirnoća i oči uprte u daljinu odsječenu zidovima kužine.

Minja prignječen riječima odmjeri momka od opanaka do kape, a kad mu pogleda iskešeno podrugljivo obličje, odskoči kao od udarca i sune kroz vrata.