Snježanici. Posebnu opasnost predstavljaju i naročiti oprez zahtijevaju snježanici, koji se zadržavaju preko ljeta. Oni su sastavljeni od tvrdog i zbijenog snijega, a pokriveni su često komadima kamenja. Pod utjecajem sunčanih zraka njihova se površina smekša, te postaje vrlo skliska i nesigurna. Ako su jake strmi, ne smijemo hodati po njima bez cepina. Međutim, baš takvi snježanici privlače neiskusne i neopremljene planinare, pa se tu često događaju nesreće. Stoga ćemo, ako nemamo cepina, uvijek nastojati izbjeći kretanje po snježanicima, što je najčešće i moguće. U slučajevima da tome ne možemo izbjeći, nastojat ćemo se držati njihovih rubova, te polako i oprezno silaziti, kopajući cipelama stepenice. Ako je strmina manja, a na završetku se snježanik još i izravnava, koristit ćemo ga svakako za silaz. Kod toga ćemo se sklizati po poplatima cipela, dok ćemo brzinu kočiti oslanjajući se na cepin ili kakav štap. Kod sklizanja po snježanicima moramo paziti, da se na vrijeme počnemo zaustavljati, kako ne bismo došli prevelikom brzinom na kameniti teren ili sipar, jer će nas inače sila ustrajnosti prebaciti naglavce.