bio tu. Tako je uvijek bilo, tako će biti i danas. Ispij, Kapara, rakiju, napuni čuturicu, isperi pogani jezik, pripremi se za nebo... Ako nekoga pošalju na te nagazne mine, ako nekoga pošalju rasplesti te zapletene bodljikave žice, to ćeš sigurno biti ti. Možda i neće. Možda će ipak biti toliko mudri i pustiti legionare u miru. Do vraga sve, baš ga briga! Nije na njemu da razmišlja o tome, za to su komandanti i komesari. Najbolje bi sada bilo zatvoriti oči i zaspati. I učini tako. Pored šljema nasloni glavu na stol, zaklopi vjeđe i zadrijema.

U snu se Kapara našao na rijeci, peca ribe, lovi šarane. Voda jedva da otječe, mutna, puna žaba i smeća. A šarani grizu, odskakuje plovak i kako kojeg šarana izbaci na brijeg i skine ga s udice, šaran se prometne u pticu, prhne krilima i odleti! Ali to Kaparu ne smeta, niti ga ljuti, niti začuđuje, lovi on šarane, lovi i tko zna do kada bi ih lovio da kroz san ne osjeti kako ga netko drma i govori: — Ustani, probudi se! — Kapara s mukom otvori oči i nakrivi glavu. Kao radosna, plamena pogača na prozoru se smješkalo jutarnje sunce... Svrne pogledom. Kavana gotovo prazna. Nekoliko građana, njegova desetina, i to je sve. Tko ga je to probudio? Nad njime neko crveno lice, zvijezda, srp i čekić... Nikako da se sjeti kako je došao ovamo i čije je to lice nad njime. — Zar te nije stid! — sluša Kapara kako šišti ono crveno lice i po boji glasa Kapara konačno poveže ono crvenilo — rajčice! — i dosjeti se da je to nad njime Rukljač, novi komesar čete. Jest, on! Skoči Kapara, zgrabi šljem, na brzinu poklopi njime glavu i raportira otresito: — Druže komesaru, izvijestio sam komandira da sam ovdje, pa sad drijemam i čekam daljnja naređenja.

— Drijemaš — zašišti rajčica. — Kako te nije stid! Dok bataljoni pripremaju juriš, dok se iz cijele brigade prikupljaju dobrovoljci bombaši, tvoja se desetina raspojasala ovdje, leškari, pije, i sve to pred očima ovih građana, naših simpatizera. Je li to svijest jednog partizana, je li to lik desetara narodne vojske? — Rukljač je govorio tiho, gotovo šaptao, ali po izrazu lica, po onim stisnutim zubima Kapara je shvatio da se dogodilo

Previous page

Next page