njezino mlado zubalo iskešeno u seljačko groblje — privlačili su ime, vukli u njezin mrtvački kal.

I pas i mačak su okretali glavu od njezina mesa. Ni oni je nisu htjeli. I dok su je nosili u naručju između kokoši koje je golu nisu mogle prepoznati, za đubrenik da je zakopaju — neprestano sam osjećao na sebi njezin osjetljivi kosi pogled i njezin pametni šiljasti osmijeh. I morao sam i dalje misliti na davno sijevanje crvenog svjetla iz njezine mlade krznene potrbušnice, na njezina leđa s ružičastom sutonjom maglicom, na njezine tanke osmijehe u nježno požutjelim kutovima tugaljivo zašiljenih usta, na njezina lukava bedra u vatri krznenih čarapa, napokon, na njezinu šapu iz koje vraćeni krvnik eno vadi između noktiju zablačeno pero fazana, svjež čuperak grobljanske trave.

U drugom dvorištu bio je sličan prizor. Ali tamo nisu gulili lisicu nego jazavca. Dok je onako duga visila vitko kao bjelouška niz ždralov kljun i ležala prije kao Ciganka kad očekuje u hrastiku lugara nego zvijer priređena za deranje krzna, jazavac onako kratak, širok ležao je kao žabetina preko koje se prevaljala u mraku brkata mlinarica. Njega gulikoža nije svlačio kao nju, onako ženski nježno, kao kad stara poštarica izvlači ruku iz svilenog rukava. Njega je derao grubo, onako kako su nekad drumski razbojnici u ovom kraju znali na brzinu do gola opljačkati bezazlenog putnika. Polaganošću starog seljaka, kojem u bolnici preko glave svlače košulju izjedenu znojem, iskidanu snima u teškoj vatri — jazavac je izvlačio iz svoje kože tijelo ispaćeno grobljanskim blatom, ispijeno grofovskim krpeljom i izmoreno nizinskim svitanjem. Njemu metak nije ušao u vrat kao lisici, nego u trbuh pa je mjesto svijetle sukrvice kapala tamna žuč. Neće više svojim tijelom, mekanim kao propao kelj, pospan izvaljivati gnijezda usnulim prepelicama, runiti rosu s mrtve krtice.

On nije imao poput lisice stisnuta usta i okrvavljen posmijeh među pomršenim brčićima, nego otvorena usta s ukiseljenim kukuruznim brašnom među zubima. Njegov osmijeh je bio izgoren, bezazlen kao onaj što se skuplja na kraju usnica krezubih posavskih seljaka koji

Previous page

Next page