Pritisnite ovdje za izvješće KWIC

Na ovoj stranici prikazano je prvih 25 pojavnica. Molimo da slijedite poveznicu u dnu stranice da vidite ostale razultate pretraživanja.

Kad sam rieč dala, da ću za Ništića poći, mislila sam, da ću taki dušu izpustiti; pala sam u nesviest, i onda, kad sam k sebi došla, vidjela sam tebe, gdje u ruki dragu onu knjižicu držiš, koja će mi možebit spasenje dati, te onda ću se uvjeriti i cielomu svietu kazati, neka ljube milu svoju narodnost i grle sladki svoj narodni jezik; jer to me sačuva od strašnoga ponora, dakle, to će sačuvat svakoga od propasti. Sbogom, Petre, sklapaju mi se oči, ja – zaspah. –

na čaj da se lakše s njim porazgovorim. No, ostavimo to i reci mi istinu zašto mi nisi htio nikad pisati? - To je stvar sasvim naravna! Ja se ponosim što poznajem ljude, njihove strasti, mane. Mislio sam da je bolje nikad se ne ženiti, negoli biti zao suprug. Htio sam vidjeti svijeta, uvjeriti se da li je ono čuvstvo koje za Olgu osjećam prava ljubav, vječna, postojana i nepokolebiva. Nisam htio pisati da se što manje Olge sjetim, te sam se tako uvjerio da je iskreno ljubim, da je svesrdno obožavam. Vidio sam dosta žena, da, i u Parizu i u Beču i po cijelom svijetu, ali

- Eh, kada bi ljudi bili uvjereni da ste samo zbog načela odstupili od dvoboja, onda vam se ne bi moglo ništa upisati u trpljenje za načelo; jer se ono u tom sastoji da vi za sebe nosite uvjerenje da niste odstupili od dvoboja od straha, a od ljudi ipak nosite žig sramote jer nećete nikoga uvjeriti da niste kukavica. - Za danas ću ostati samo u teoriji protivnik. - Po volji- svrši Eskulap razgovor te zamukoše svi. Svjedoci pogledaju na ure i zapovjediše da se jače potjera. Tišina u naravi uznemiri se laganim povjetarcem koji dizaše u vrtuljcima po

supruzi, grofici Olgi, ona će te prepoznati! - A baci li me i ona napolje? - No Podgorski neće uspjeti sa svojom ženidbom. Ona ga neće htjeti kad se bude uvjerila da još treba s tvojim životom računati. - On ima isprave da je grof Laca mrtav, odnosno ja, pa će je uvjeriti. - Što još! Isprave! Papir nije krv! - Pa što poslije? - Ja još sama ne znam. Ali će doći svojim redom... - A sada? - Sada? Eh... takva pitanja rješavaš ti... Laca i drugarica mu odvukoše se u posljednju krčmu mjesta Krapine.

što je naveo staricu na tanak led i što ju je onako lukavo ispipao. Luka bijaše čovjek, koji je živio u uvjerenju, da bi mogao nadmudriti i samu sotonu! Ej, lako ti ga njemu sada! Nestrpljivi Alfredo neće više moći da mu spočitava ono sto forinti i da ga grdi, jer će ga on doskora uvjeriti, da ga nije htio obigrati, obećavši mu, da će savjesno ispuniti, što bjehu međusobno na vjeru uglavili. Kad prispije kući s bremenom kolja, odmah popita za kočijaša Lovru, no ni ovoga nije bilo kod kuće, jer se bješe nekud odvezao s mladim plemićem. Luka Kopris

dižu, te nas pohadjaju, — prepuštam to starim babam i mojemu dragomu špiritisti magnificusu, — ali što mi ljudi možemo znati? Ima toliko toga nepojmljiva, što je izvan naših ćutila, te je sve uzalud; tko je nješto dulje živio, mogao se uvjeriti, da ima nješto više, metafizično nad nama. Neka Štefičin Büchner makar po glavi skače, mene lje ne će uvjeriti o protivnom! Zbilo se to, što ću vam kazati, baš ovdje u Brezovici, i — mislim upravo na badnjak ili na staro ljeto,

možemo znati? Ima toliko toga nepojmljiva, što je izvan naših ćutila, te je sve uzalud; tko je nješto dulje živio, mogao se uvjeriti, da ima nješto više, metafizično nad nama. Neka Štefičin Büchner makar po glavi skače, mene lje ne će uvjeriti o protivnom! Zbilo se to, što ću vam kazati, baš ovdje u Brezovici, i — mislim upravo na badnjak ili na staro ljeto, — točno više ne znam, tà tako je dugo već tomu. Bio sam već jurat u Požunu, posla nisam imao mnogo, pa kad se

potrebit dom. Samo što nisam u punoj državljanskoj kreposti jecao s pjesnikom: "U tvom polju daj mi groba!" Velite vi, umnici svijeta, da nije ništa apsolutno u ljudskim spoznajama, velite da dva puta dva može na Jupiteru biti pet, ali pogledajte dobro na svijet i na ljudske duše pa ćete se uvjeriti da su gluposti vječne i apsolutne. Oh!- i on je sve dublje ronio u take misli, kadagod padajući u glasne monologe. - Ne, ne, nije bilo vrijedno! Što težite za spoznajom kad sve to što ljudski duh izmisli nije istina. Oh taj duh! Čitave biblioteke pune su o nauci slobode,

cieli organizam svome razspu. Na prvi pogled uvjerio sam se, da biedniku nema pomoći, a izkaz liečnika podkriepio me posve. I zbilja — još isti dan opazio sam, da nesretnik bulazni — gotovo mahnita. Silomice htjede i nas i sebe uvjeriti, da mu je premještenje stiglo i da će što prije na put. Prvi čas, što mu je ta misao došla, poveseli joj se, no za kratko vrieme — opet se tužio i govorio, da je i ovo premještenje za njega nesreća te se nema čemu radovati. Sirota

— snažna vesela, sretna ljubovnika. U čudu se pitah: je li to ljubavni sastanak bio? Gotovo mi je neponjatno bilo, — i čisto niesam mogao vjerovati, da ova seljačka srca u istinu ljube. *** Naskoro sam imao prilike uvjeriti se o toj ljubavi. Saznao sam za Jankovu stvar. Njegova se zadruga dielila. Njemu je pripadao najveći dio, no baš s toga nikako nije moglo kod njegovih domara doći do sporazumka. On je svaki čas trčao u grad, da pospješi diobu, jer je od

Eh — dogadja Vam se tako u svietu. Dok sam bio mladji i gledao jednako, kako vještiji „Sokolovci“ vječno preko moje glave skaču: ja sam —što da tajim — trpio od toga. Istina nikada iz nenavisti, — tek me je boljelo, što sam se morao uvjeriti, kako je u svietu sve samo sreća i ništa nego sreća. A kad su me zapostavili, uviek sam se morao odreći koje to nade — koje to želje. Najzad projurilo vrieme nadâ, i željâ, — a tim i laglje podnosim svoj križ. „Ja perežil svoi

domorodca, koji se nije ustručavao svakom prilikom i na svakom mjestu narod po mogućnosti zastupati; izgubio je narod naš u njem vrlo čista i neporočna značaja čovjeka. Ja sam s pokojnikom do posljednjih dana dopisivao i mogu vas uvjeriti, da je u plemenitoj duši njegovoj nevolja, koja narod tišti, odziva našla, i Bog zna, nije li i to doprinielo, da je prerano u hladni grob otišao. Mogu vas uvjeriti, da je jedna od najtoplijih želja, koju je pokojnikova

Ja sam s pokojnikom do posljednjih dana dopisivao i mogu vas uvjeriti, da je u plemenitoj duši njegovoj nevolja, koja narod tišti, odziva našla, i Bog zna, nije li i to doprinielo, da je prerano u hladni grob otišao. Mogu vas uvjeriti, da je jedna od najtoplijih želja, koju je pokojnikova plemenita duša pred Tvorca doniela, da se Bog našemu narodu smiluje i da ga od svakoga zla oslobodi. Trud nastojanja mu bijaše, da si naš narod onaj uvjet

Ratković onaj list i dade mu ga, da ga pročita. Svietlo lice Klarićevo smrkne se u isti taj tren. — Vi dakako ne ćete na to pristati?... reče povrativ pismo natrag. — Kako ne, ma vidite, da oni ulažu u me sve svoje nade, a ja mislim, da ste se već i vi o mom otačbeničtvu uvjeriti mogli. — Očuvaj Bože, da bih ja vama poricao rodoljublje, ali mislim, da bi vi još rodoljubivije činili, kad ne bi kandidirali... — I vi ste dakle čovjek, koji u negaciji i zatajivanju vidi najveću mudrost i naš spas, ali ja usuprot mislim, da bi baš nama trebalo

kapetana, jer je sada bio uvjeren da će mu izbiti iz glave crne misli. I kapetan je prekrižio ruke na prsima i još se raskoračio da lakše odoli navali. Natežući desnicom brk, gorko se smijuljio i zurio u Sablićeve oči, kao da mu kaže: govori koliko hoćeš, ali me nećeš uvjeriti da Nijemci kopaju jamu knezu Petru. - Ti si, dakle, zaboravio na sabor u Topuskom od godine 1535?... upita ga razdraženo prefekt Sablić. - Znam da je taj sabor bio buran... - Buran, i kako buran, junački sine! Sastali se velikaši i plemići u Topuskom da se

Čekam da je smekša glad... - Ti si uistinu mudar! Hajdmo! Još se nisi načupao te pečenke? - Već sam ja neke tako pripitomio- pohvali se Weginger. - Kako si čuvstven!... Čuješ, Ivane: kad je tako lijepa, daj je našemu generalu da i njega izgrebe. Mi ćemo pak uvjeriti generala da ga je malko ranio na junačkom megdanu jedan od najhrabrijih turskih paša koga je on u dva hipa nadjačao, ubio. - Ne dam je nikomu. Bude li svojeglava, neka pogine od glada i studeni u podrumu, pak u noćno doba pljus u Koranu! - He, he: ti si već desetak u

- A to bi bilo?- pogleda mu ban u velike sive oči. - Prije svega dopustite mi da vas nešto upitam. - Izvolite. - Već je davno što sam opazio, na svoju žalost, da se vaša milost... ne znam, kako bih rekao, da se- ne pouzdaje u mene. Kneže, brzo ćete se uvjeriti da ste me krivo sudili. Vi možda mislite da sam i ja kriv ovom današnjem stanju u državi... - Molim vas kako biste vi bili tomu krivi?... - Kneže, nešto se iza brda valja: u državi će nastati golem preokret. Znate li tko je kriv nezadovoljstvu naroda? Tomu je kriv samo

začuđeno gledaše bana koji mu razjasni: - Kapetan je Bukovački prekoračio punomoć što sam mu ja dao: ja sam mu strogo zapovjedio da ništa ne uglavi. Dao sam mu naputak da samo ugovara. Meni bi drago bilo da mi je Bukovački poslao sa sultanovim potpisom samo nešto što bi moglo uvjeriti kralja Leopolda da sultan misli na nevjeru. Što je učinio Bukovački? On je sklopio sa sultanom ugovor dakako samo usmeno. Nikad neću pristati na taj ugovor! Odlučno i sveto prisežem da neću nikako i nikada na njega pristati! - Što da učinimo?- zabrine se Fran. -

se:- Radit ćemo tako da se urotnici ne prestraše, da budu što manje oprezni. Treba raditi protiv njih, a ništa govoriti s njima o uroti. Mi kao da ne znamo za urotu, mi u nju ne vjerujemo dok se nagađamo s urotnicima. Druge pak ugledne ljude, osobito poslanike svih država, treba posve uvjeriti da su Zrinjski i Frankopani skovali najstrašniju urotu. Ako poslanici koga od nas štogod zapitaju, mi treba da šutimo, jer bi oni mogli javiti urotnicima što su od nas čuli. Mi samo šutimo. Oprezno! Vaše preuzvišenosti znaju da će se za Zrinjske i Frankopane mnogi zauzeti a prvi

želi da se pomire ban i kralj. - Bog čuo te vaše želje!- uzdahne biskup. - Zamolite bana da odmah pohiti u Beč. Recite mu da svi čeznemo za izmirenjem. Najviše ja, kao prvi ministar jer znate kako je u državi gdje nije mira. Što se mene tiče, ban Petar će se brzo uvjeriti da sam mu iskren prijatelj. On bi morao znati da ga ljubim kao brata. Oh, nesretne li razmirice! Da, moja je dužnost sve učiniti za onoga čestitoga Petra! Mnogi su njegovi zahtjevi opravdani, velim opet: mnogi!- snizi Lobkowitz glas.- To ja iskreno kažem vašoj presvjetlosti, posve

će mu se naći lijeka. Biskup još piše kralju da se većina hrvatskih velikaša i plemića odbila od bana. Marko Forstall pismeno se obvezao i svečano se zakleo 29. ožujka 1670. pred grofom Rottalom i barunom Hocherom da će svojski uznastojati da ban dođe u Beč, te kako će ga uvjeriti da su mu "vrata cesarske milosti" otvorena ako se pouzda u dobrotu i milost cesara i kralja Leopolda I. koji se želi s njim pomiriti. Forstall je ovako završio svoju obvezu: "U vjeru svega vlastitom sam rukom potpisao ovu svoju obavezu i obećao pod svećeničkom vjerom da ću je sveto i

shod iznad glavnih vrata oružnice izašao je gradski načelnik Matija Eierl von Eiersberg s gradskim sucem i sa njegovim prisjednicima Mihovilom Marklom i Hannsom Grubelom. Sve domaći ljudi, odjeveni na blagdansku. Razgovarali su se na onom shodu veoma važno i dostojanstveno, kao da su htjeli uvjeriti onolike svoje sugrađane da su u vječnom službenom poslu, da je njihovo djelo sve ono što se danas zbiva, da se sve obija o njihove glave. Sunce bilo već osvijetlilo pročelje oružnice i nešto trga pred njom i lagano se primicalo k onom crnom podu gdje se sjajila sjekira na

što je carski službenik. Momak od same neprilike nespretno se otimao tolikoj slavi, nu Marija se nije na nj toliko ni obazirala; ona je u prvom redu govorila radi sebe, jer je s osobitom nasladom nastojala uvjeriti ljude, da je u toj kući najljubežljivije čeljade. Za malo izadju iz kuće Marko i brat mu i porukovaše se s Milom; za njima sletješe se u tren i bjeloglava djeca, složiše ruke na ledjima i gledahu koji čas

starješinama. Kad bi on htio dići svoj glas: Birajmo Ivana Dabovića — nema dvojbe, da bi povukao za sobom barem trojicu, koja se u pitanjima oko obćinskih stvari nijesu mogla osloniti na svoj sud. Dok se spremaše, kako će uvjeriti starca, da ga samo želja oko napredka ove obćine nuka, da se primi težka i odgovorna mjesta obćinskoga načelnika, zgodi se, šta je držao, da će mu starca samo tisnuti u krilo. Znao je, koliko djed miluje Lucu, koliko

odlučno, kao što je odgovaralo ozbiljnosti i veličini povoda. „Kada Vaše Veličanstvo zna uzrok, rad kojega smo došli“, govoraše Pálfy, „onda mogu biti i kraći, nego li sam nakanio. Na ime svih krajeva Ugarske, na ime svih županija i slobodnih kraljevskih gradova moram uvjeriti Vaše Veličanstvo, kako je sav narod nemilo dirnut i potresen time, da je po previšnjoj odredbi Vašega Veličanstva kruna sv. Stjepana, taj davni i nama svima sveti simbol kraljevstva, prenesena iz Požuna u Beč...“ — Kruna pripada vladaru, meni, — prekinu car strogo

Bibliografija rezultata

Eugen Kumičić [1881], Olga i Lina (Bulaja naklada, 1999., Zagreb), 108 pp. [broj pojavnica] [Kumicic_Olga].

Ante Kovačić [1882], Fiškal (Bulaja naklada, 1999., Zagreb), 146 pp. [broj pojavnica] [AKovacic_Fiskal].

Eugen Kumičić [1883], Začuđeni svatovi (Bulaja naklada, 1999., Zagreb), 130 pp. [broj pojavnica] [Kumicic_Svatovi].

Ksaver Šandor Gjalski [1886], Pod starimi krovovi. Zapisci i ulomci iz plemenitaškoga svieta. (Matica hrvatska, Zagreb), 200 pp. [broj pojavnica] [Gjalski_Pod_starimi].

Ksaver Šandor Gjalski [1887], Janko Borislavić (Bulaja naklada, 1999., Zagreb), 78 pp. [broj pojavnica] [Gjalski_Janko].

Gjalski, Ksaver Šandor [1888], Biedne priče (Matica hrvatska, Zagreb), 144 pp. [broj pojavnica] [Gjalski_Biedne_price].

Petar Preradović [1890], Izabrane pjesme (Matica hrvatska, Zagreb), 376 pp. [broj pojavnica] [Preradovic_Pjesme].

Josip Kozarac [1891], Medju svjetlom i tminom (Matica hrvatska, Zagreb), 161 pp. [broj pojavnica] [KozaracJ_Medju_svjetlom].

Eugen Kumičić [1894], Urota Zrinsko-Frankopanska (Bulaja naklada, 1999., Zagreb), 291 pp. [broj pojavnica] [Kumicic_Urota].

Vjenceslav Novak [1894], Podgorka. Slika iz hrvatskoga primorja (Matica hrvatska, Zagreb), 184 pp. [broj pojavnica] [Novak_Podgorka].

Josip Eugen Tomić [1895], Za kralja – za dom: historička pripoviest iz XVIII. vieka; Dio drugi. (Žrtve zablude.) (Naklade "Matice hrvatske", Zagreb), 439 pp. [broj pojavnica] [Tomic_ZaKralja].

Prikaži sve pojavnice (Učitavanje će trajati malo duže)

Pritisnite ovdje za izvješće KWIC