- Izvrsna misao! - kimne Lobkowitz pa nastavi smiješeći se: - Radit ćemo tako da se urotnici ne prestraše, da budu što manje oprezni. Treba raditi protiv njih, a ništa govoriti s njima o uroti. Mi kao da ne znamo za urotu, mi u nju ne vjerujemo dok se nagađamo s urotnicima. Druge pak ugledne ljude, osobito poslanike svih država, treba posve uvjeriti da su Zrinjski i Frankopani skovali najstrašniju urotu. Ako poslanici koga od nas štogod zapitaju, mi treba da šutimo, jer bi oni mogli javiti urotnicima što su od nas čuli. Mi samo šutimo. Oprezno! Vaše preuzvišenosti znaju da će se za Zrinjske i Frankopane mnogi zauzeti a prvi Sv. Otac Klement X. Uvijek nam mora biti na umu kako ćemo opravdati sve ono što će se učiniti protiv buntovnika... A sad na drugo. Što je s Turcima?... Nije mi do smijeha, ali kako da se čovjek ne nasmije kad pomisli na opću stravu? Sve je groza spopala i vladare i narode i naše generale i časnike u Hrvatskoj. Naš carigradski poslanik javlja nam da nije sultan obrekao banu svoje pokroviteljstvo. Sultan i veliki vezir ne uzdaju se u Zrinjskoga, ni u ugarske velikaše. U Turskoj je najveći mir: "... das alles daselbst in altissima pace". Tako mi piše naš poslanik Casanova. Ne, nitko u Turskoj ne misli navaliti na nas! Ovo se ne smije znati. Sultan i veliki vezir kažu našem poslaniku istinu, a pred poslanicima drugih država mudro šute, sada u najnovije vrijeme, jer i oni hoće da se Zrinjski omrazi svijetu, i oni mu žele propast. Mi smo se obratili na njemačke izborne knezove za novčanu pomoć a to smo učinili pod izlikom da smo zabrinuti zbog turske navale: "... subsidia zubergen unter dem Praetext der besorgendten Anffalung von Türken". Što se tiče te nekakve bune u Hrvatskoj, ona se može ugušiti na dva načina: "oštrim i blagim". Ako Zrinjski ne dođe u Beč, navalit ćemo na njega. To je jedan način, ali ja sudim da bi najbolje bilo kad bismo njega i Frankopana "blagim" načinom dobili u naše ruke, u Beč...