Oko sedmog sata dođe na trg gradska domaća garda pod oružjem, te svud naokolo nasta veseo žamor jer se mnogi raduju što vide svoje rođake i prijatelje gdje onako ponosno stupaju, opasani širokim žutim remenjem, pod golemim dlakavim tuljcima. Garda se razdijeli na četiri jednake čestice, pa svaka u jedan kut. Malo zatim eto kopljanika, bit će ih do dvije stotine, brkati su, plavokosi, većim dijelom krupni, stupaju zbijeno, oštro. Sve je na njima široko, i čizme, i hlače, i rukavi, i klobuci s perjanicama. Oni se iznižu na zapadnoj strani trga, pred glavnim pročeljem oružnice, spuste koplja, naslone se mnogi o zid, pa neki gledaju one ljude na bedemu i na krovovima, a neki zijevaju. Opet nasta žamor: na shod iznad glavnih vrata oružnice izašao je gradski načelnik Matija Eierl von Eiersberg s gradskim sucem i sa njegovim prisjednicima Mihovilom Marklom i Hannsom Grubelom. Sve domaći ljudi, odjeveni na blagdansku. Razgovarali su se na onom shodu veoma važno i dostojanstveno, kao da su htjeli uvjeriti onolike svoje sugrađane da su u vječnom službenom poslu, da je njihovo djelo sve ono što se danas zbiva, da se sve obija o njihove glave.