Dok se spremaše, kako će uvjeriti starca, da ga samo želja oko napredka ove obćine nuka, da se primi težka i odgovorna mjesta obćinskoga načelnika, zgodi se, šta je držao, da će mu starca samo tisnuti u krilo. Znao je, koliko djed miluje Lucu, koliko drži do svetosti poštenja i božjega zakona. — Momak Samardžija zavolio djevojku, a kako je divlji brak upravo u ovoj obćini postao nješta obična, čemu se već ni djevojke iz boljih kuća i skroz dobra glasa nijesu otimale — lako je,

da bi i taj momak privabio djevojku k sebi i osnovao s njome obitelj bez zakona. — Djede — umovaše gospodin Dabović — ovdje tvoja zapovijed gubi snagu; mlada krv, prilika, primjer — odvabit će ju, pa što ćeš onda ti, nego da blagosloviš, što Bog nije blagoslovio? — Ovo mora predobiti djeda, kad mu ponudi svoj zagovor kod nadzornika. — A sve je ovo pošteno sredstvo za poštenu cijelj!