Petar Preradović [1890], Izabrane pjesme (Matica hrvatska, Zagreb), 376 pp. [broj pojavnica] [Preradovic_Pjesme].
Silna tuga obuze vas narod hrvatski, kad se prosuo glas o smrti narodnoga
ljubimca. Biskup Strossmayer izreče u saboru u njegov spomen ove rieči: «Visoki
sabore! Imam visokoj kući veoma tužnu viest priobćiti, da je general Preradović
u Beču preminuo. Gospodo, ja nemam rieči, kojimi bi dovoljno žalost svoga srca
izrazio nad gubitkom toga svoga prijatelja. Ja mislim, da niesu samo prijatelji
na pokojniku mnogo izgubili, nego je izgubio cieli narod. Izgubio je narod naš u
njem plemenita i izobražena muža, koji je svomu zvanju na čast služio; izgubio
je narod naš veleumna pjesnika, kojemu po mojem bar mnienju kao liričnomu premca
nema; izgubio je narod naš vrloga domorodca, koji se nije ustručavao svakom
prilikom i na svakom mjestu narod po mogućnosti zastupati; izgubio je narod naš
u njem vrlo čista i neporočna značaja čovjeka. Ja sam s pokojnikom do
posljednjih dana dopisivao i mogu vas uvjeriti, da je u plemenitoj duši njegovoj
nevolja, koja narod tišti, odziva našla, i Bog zna, nije li i to doprinielo, da
je prerano u hladni grob otišao. Mogu vas uvjeriti, da je jedna od najtoplijih
želja, koju je pokojnikova plemenita duša pred Tvorca doniela, da se Bog našemu
narodu smiluje i da ga od svakoga zla oslobodi. Trud nastojanja mu -- XIV --
bijaše, da si naš narod onaj uvjet slobode i narodne samosvojnosti priskrbi, bez
kojega ne može biti govora o uspješnom radu».
Petar Preradović [1890], Izabrane pjesme (Matica hrvatska, Zagreb), 376 pp. [broj pojavnica] [Preradovic_Pjesme].
|