- Punih šest godina pustio sam vas u miru, ali sad neću više odavle. Sve moje nade rasplinuše se i ja ću sada ovdje askezu započeti. Tako ću ti se oteti, Kino! Ali najposlije nije li taj moj korak također vrijedan znak kineske naše ukočenosti? Zar ja ne bih bio mogao započeti svoj pustinjački život i ma na kojem mjestu? Ali i tu je ta vječna glupost u nama, Pa mislim da mi je k tome potrebit dom. Samo što nisam u punoj državljanskoj kreposti jecao s pjesnikom: "U tvom polju daj mi groba!" Velite vi, umnici svijeta, da nije ništa apsolutno u ljudskim spoznajama, velite da dva puta dva može na Jupiteru biti pet, ali pogledajte dobro na svijet i na ljudske duše pa ćete se uvjeriti da su gluposti vječne i apsolutne. Oh! - i on je sve dublje ronio u take misli, kadagod padajući u glasne monologe.