Riječi B. nisu se tvorile ni po kakvom etimološkom pravilu. Riječi od kojih su bile složene mogle su pripadati kojoj god vrsti, mogle su se slagati kojim god redom i sakatiti na koji god način, samo ako to omogućuje da se lako izgovaraju, dok tek naznačuje njihovo podrijetlo. U riječi zlodum (misaoni zločin, mentalni delikt), na primjer, dum je dolazilo na drugo mjesto, dok je kod dumpol (nekoć Misaone policije ili od milja mislicije) dolazilo na prvo – u potonjoj riječi policija je izgubila posljednja tri sloga kao nepotrebna. Zbog većih poteškoća da se uvijek postigne eufonija, nepravilna tvorba bila je mnogo češća u rječniku B. nego u rječniku A. Na primjer, pridjevski oblici od Minisis, Minipax i Miniliub glasili su redom ministinit, maximiran i miniljubak, naprosto zato što bi složenice minisisovjetan, minimirovjetan i miniljubovjetan bile ponešto nezgodne za izgovor. U načelu su se sve B. riječi tvorile i mijenjale na isti način.