Neke riječi iz rječnika B. imale su tako fino istančana značenja da su bile jedva razgovijetne onima koji nisu savladali jezik u cjelini.

Pogledajte, na primjer, jednu veoma tipičnu rečenicu iz uvodnika u Timesu: Starodumci ne trbosjećaju anglosoc. Najkraći način na koji bi se to moglo prenijeti u starozbor bio bi: "Oni čije su se ideje formirale prije Revolucije ne mogu imati potpuno, emocionalno razumijevanje načela engleskog socijalizma". Ali ni taj prijevod nije adekvatan. Prije svega, da bi se u potpunosti shvatilo značenje novozborne rečenice koju smo ovdje naveli, čovjek bi morao imati jasan pojam o tome što se misli pod anglosocom. A osim toga, samo osoba temeljito potkovana u anglosocu može ocijeniti puno djelovanje riječi trbosjećati, koja podrazumijeva slijepo i oduševljeno prihvaćanje koje je danas teško i zamisliti, ili opet riječi starodumac koja je bila nerazdjeljivo povezana sa slikom pokvarenosti i dekadencije. Ali posebna funkcija nekih novozbornih riječi, među kojima je bila i riječ starodum, nije bila da značenja izražava koliko da ih uništava. Tim riječima koje dakako nisu bile osobito brojne, značenje se toliko proširivalo da su obuhvaćale cijele grozdove drugih riječi koje su se sada, budući da su bile dovoljno pokrivene jednim sveobuhvatnim pojmom, mogle odbaciti i zaboraviti. Najveća poteškoća s kojom su se suočavali sastavljači Novozbornog rječnika nije bila kako izmisliti nove riječi nego, kad su ih jednom izmislili, utvrditi njihovo značenje: odrediti, to jest, koje nizove riječi one svojim postojanjem poništavaju.