Riječi B. su beziznimno bile složenice. (Složenice kakva je na primjer zboropis mogle su se dakako naći i u rječniku A. ali to su bile naprosto podesne kratice i nisu imale nekoga posebnog ideološkog obojenja.) Sastojale su se od dviju ili više riječi, ili dijelova riječi, stopljenih u lako izgovoriv oblik. Amalgam koji je iz toga proizašao bio je uvijek glagomenica, a sklanjao se ili sprezao prema običnim pravilima. Da uzmemo samo jedan primjer: riječ dobrodum, u značenju, sasvim grubo, "pravovjerje", "ortodoksnost" ili, ako se uzimala kao glagol, "misliti na jedini ispravan način". Ona se mijenjala ovako: kao glagomenica dobrodum, u perfektu ja dobrodumo, kao pridjev glasila je dobrodumovjetan (iznimno od milja za čovjeka dobrodumast), kao prilog dobrodumoshodno, vršitelj glagolske radnje (što se stručno nazivalo duplozofom) bio je dobrodumac.