Kako sam i očekivao, nakon strijeljanja, u Casinu gdje mu je bio štab, Montrichard mi je velikodušno ustupio

polovicu utrška od rasprodanih imanja šestorice osuđenih na smrt, ako nađem platežne kupce koji će namah izbrojiti novac. Tako velikodušan nije ni radi mene ni radi Glumčevića, već stoga što zna koliko carevu maršalu, čija je preporuka inicirala njegovu odluku, znači izgradnja svratišta na Turiji. Osim toga, priznaje da su oni imali nepremostivih problema oko prodaje imovine pobunjenika iz tisuću osamsto sedme, koja, kako čuje, još sva nije ni prodana. Ta je imovina njima sneruke, a meni, koji tamo živim, pod nosom su imanja Mate Poljaka, Marka Vučemilovića, Josipa Bundalića i Ivana Gutte-Mage, pa mogu svaki čas biti na usluzi potencijalnim kupcima. Ako mi pođe za rukom prodati imanja, a on je siguran da hoće, ovih danas strijeljanih »rebela«, dat će mi i desetak imanja od onih koji su na popisu osuđenih na smrt, a zasad se nalaze u bijegu, kao na primjer Filipa Zubana iz Neorića i zloglasnog Dorotića iz Sumartina. U prodaji prednost je na mojoj strani, jer, iako je uvjet paritet pola i pola, ovlašten sam zacijeniti imanje koliko me bude volja, postići najveću cijenu ili dati samo da se da. Za prodaju imovine strijeljanih dobit ću uredno ispisane punomoći, koja su tu na stolu, s pečatom vojnog zapovjedništva i potpisom predsjednika »osobitog vića vojničkog, vojske zemlje slovinske« koje je razbojnike osudilo na smrt i gubitak imovine. S tim pečatom i potpisom, s ugledom koji uživamo u narodu, s naklonošću careva maršala, mi smo jedini kadri uvjeriti kupca da ga u posjedu imovine nitko neće ometati. Znajući za našu djelotvornost, za naše potrebe i, još uvijek, za naklonost careva maršala, Montrichard je načinio i dva posebna ovlaštenja, jedno za rasprodaju imanja Matana Bilića iz Studenaca, a drugo za imanje Martina Pavlovića Žažapca iz Vinjana Donjih (prvi put čujem odakle je), za koje policijski organi nisu mogli utvrditi da li su živi ili mrtvi, pa ih je »osobito viće vojničko« izostavilo iz popisa osuđenih na smrt, jer bi bilo smiješno na smrt osuđivati mrtve ljude. Živi ili mrtvi, kuće im treba raskućiti jer su po nalogu Dorotićevu pobunili kraj između Cetine i Neretve.