Tek se postupno krivična odgovornost preobražava u političku. Političku odgovornost definira npr. Loewenstein (1. c.) kao mogućnost da se „vladi ili parlamentu oduzme zakonsko pravo da vrše vlast, da se maknu i zamijene na ustavni način, bez pribjegavanja sili”. U toj je definiciji zaboravljena bitna značajka političke odgovornosti po kojoj se ona upravo razlikuje od svih drugih oblika odgovornosti, a ta je da se za političku odgovornost ne traži delikt, ni djelo, ni protupravnost u bilo kojem smislu, niti krivnja u najblažem obliku. Politička odgovornost je po svojoj naravi čista odgovornost za efekt, a u praksi i više od toga: mehanizmi političke odgovornosti mogu se pokrenuti kad god politički mandanti nisu zadovoljni s mandatarima. Zapravo, kod političke odgovornosti može biti riječi o „odgovornosti” jedino u prenesenom značenju. Npr. dokimasija,prethodno ispitivanje kandidata za javnu funkciju u Ateni, odnosi se kako na njihov dignitet u građanskom i moralnom pogledu, tako i na njihovu „demokratsku pouzdanost” (usp. G. Busolt). Očigledno se pri takvu ispitivanju nije moglo raditi o pronalaženju nekoga konkretnog delikta, u najmanju ruku ne delikta u službi, jer se ispitivanje obavljalo prethodno. Danas se politička odgovornost upravnih funkcionara ponajprije iskazuje ako su oni izborni, i to na izborima, zatim u mogućnosti predstavničkih tijela da smijene pojedine funkcionare ili čitavu vladu i u različitim metodama difuznoga političkog nadzora preko tiska i javnog mnijenja. Zanimljivo je da se u predsjedničkom poretku SAD, gdje je prema samoj strukturi odnosa između legislative i egzekutive i zbog dominantnog položaja predsjednika teže pokrenuti političku odgovornost vodećih upravnih funkcionara, razvila, odnosno zadržala praksa, da se pri smjenjivanju stranke na vlasti mijenja cijeli, prilično široki, sloj vodećih upravnih službenika, iako njihovi položaji nisu prema ustavnoj definiciji političkog karaktera, pa njihovi nosioci u parlamentarnom poretku uopće ne bi potpadali pod političku odgovornost niti bi bili ovisni o političkim promjenama.

Materijalna odgovornost upravnih službenika spram države javlja se razmjerno rano, osobito u obliku jamstva vladaru, i to cjelokupnom imovinom. Naročito se razvila u vezi s praksom davanja u zakup raznih javnih službi, ponajprije ubiranja poreza. Naprotiv, materijalna odgovornost za štetu počinjenu građanima u službi tekovina je novijih i najnovijih vremena. Ta se vrsta materijalne odgovornosti javlja najprije kao osobna odgovornost službenika, izjednačena s privatnopravnom deliktnom odgovornošću uopće. Tek kasnije dolazi do sekundarne, pa i do primarne materijalne odgovornosti države za pogrešku kojom je službenik državne upravne organizacije nanio štetu građaninu. U najnovijem razvoju, ta se odgovornost počinje širiti i na oštećenja do kojih je došlo bez greške službenika. Država preuzima jamstvo za „socijalni rizik” koji je sadržan u djelovanju modernih javnih službi (v. I. Krbek, Odgovornost države za štetu).

Disciplinska odgovornost upravnih službenika ima u toj svezi samo značaj sredstva indoktrinacije (o čemu će još biti riječi).

c) Bit postupanja u skladu s pravilima sastoji se, s jedne strane, u „društvenoj predvidivosti” postupaka (usp. analizu L. Wittgensteina o tome što znači „postupati po pravilu” kod P. Winch), a s druge, u univerzalizmu postupanja, to jest u primjenjivanju općih, objektivnih, stvarnih kriterija, u postupanju „bez obzira na ličnost”. Oba ta cilja, kako povećanje društvene predvidivosti, tako univerzalizam u postupanju upravnih organizacija najbolje se postižu sustavom pravnih pravila. Razmjerno značajan učinak u razmjerno kratkom roku pravnih pravila posljedica je efikasnog i „kratkoročnog” sustava sankcija.

Od niza problema ograničenja uprave pravnim pravilima spominjemo ovdje samo dva: ustav kao instrument političkog nadzora uprave i institucionalizacija nadzora uprave pomoću sudova.

Ustav je za upravu od dvojakog značenja: on definira okvire organizacijske strukture uprave i utvrđuje izvjesne najopćenitije granice za njezino djelovanje. Organizacijski

page prethodnih

page sljedećih