DOLJE VELIKI BRAT
DOLJE VELIKI BRAT
DOLJE VELIKI BRAT
ponavljajući to sve dok nije ispunilo pola stranice.

Nije mogao da ne osjeti ubod paničnog straha. Bilo je to besmisleno, jer pisanje posebno tih riječi nije bilo ništa opasnije od početnog prijestupa što je započeo voditi dnevnik, ali na trenutak je bio u napasti da istrgne izmrčene stranice i potpuno napusti cijeli pothvat.

Nije to ipak učinio jer je znao kako od toga nema nikakve koristi. Napisao on DOLJE VELIKI BRAT ili se suzdržao da to napiše, nema razlike. Nastavio on s dnevnikom ili ne nastavio, nema razlike. Misaona policija će ga i ovako i onako uhvatiti. Počinio je – a bio bi počinio i da uopće nije stavio pero na papir – osnovni zločin koji u sebi sadrži sve ostale. Zvao se: misaoni zločin, mentalni delikt. Misaoni zločin nije nešto što se može vječno skrivati. Možeš se uspješno izvlačiti neko vrijeme, pa čak i godinama, ali prije ili kasnije sigurno će te uhvatiti.

Bilo je to uvijek noću – uhićenja su se odvijala beziznimno noću. Nenadan trzaj iz sna, gruba ruka koja ti prodrma rame, svjetla koja ti bliješte u oči, krug surovih lica oko tvog kreveta. U velikoj većini slučajeva nije bilo ni suđenja, ni vijesti o uhićenju. Ljudi bi jednostavno nestajali, uvijek noću. Tvoje bi se ime brisalo iz različitih popisa, svaki dokument iz svih razdoblja tvoga života bio bi uništen, tvoje bi se nekadašnje postojanje zanijekalo a onda i zaboravilo. Bio si ukinut, poništen: ispario bila je obična riječ.

Načas ga je uhvatila nekakva histerija: stao je pisati žurno, neurednim iskrivljenim slovima:

strijeljat ćeme svejedno mije pucat ćemi u potiljak neka svejedno dolje veliki brat uvijek pucaju u potiljak neka svejedno dolje veliki brat...