Welcome to the Croatian Language Corpus   Croatian
   home |  Riznica |  documentation |   
Matko Peić [1967], Skitnje (Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb), 356 pp. [word count] [Peic_Skitnje].
Previous page

-- 157 --

sjedeći kraj puta na orahu, srušenom u prašinu, pijuckajući u pačje blato govore o prodaji sijena. Njegovo meso je bilo plavo kao podočnjak mladih seoskih baraba ili taban seljaka koji je pao na prosjački štap.

Prišao sam mu sasvim blizu. Sklopio je zauvijek svinjske trepavice svog mutnobijelog oka kojim je neispavan zore i zore buljio u poplavljeno groblje. Smirile su se njegove male grbave noge nalik na seljačke zemljane lule, kojima se sklizao preko trulih bundeva iz jeseni u jesen pod ravničarsko nebo isprugano sivo i crno kao rodin leš. Ugasilo mu se grudno krzno koje je nekad kao zvjezdana ljetna noć sjalo od kapljica blata i smrskanog kukuruza.

Ne, nikada on više neće u suhoj, toploj, šuškavoj kukuruzovini povaliti na leđa svoju mladu ženku i po bijelom krznu njezina trbuha cijelo poslijepodne slagati naramke klipova punih crvenih nasmijanih zubića i škakljivih brčića. I onda je nježno zagriženu u zatiljak blago vući kući — i tako se igrati sanjkanja ili sprovoda!

Iz legla, iz zemlje, lovci su ga, kažu, istjeravali uguravajući u njegove rovove upaljenu slamu, razlajane pse. A njega je zapravo svladala blaga, uporna listopadska kišica našeg neba, od koje je počeo trunuti nježno kao breza.

Po ostalim dvorištima se također gulilo divljač. Na sve strane se moglo vidjeti razgolićene kune kako vitke svijetle srebrenim mesom kao sad baš iz rijeke izvijugale zmije. Moglo se razgledavati jučer lukave tvoriće, nadute hrčke, zadahtane puhove, vjeverice pune lješnjakova mlijeka, kako se bez krzna pitomo, smiješno bijele kao očerupani golubovi. Gole krtice su bile najžalosnije. Istjerane iz svog seljačkog crnog sameta, ležale su mrtve kao puž kojem je pijanac zgazio kućicu.

Odasvud su dolazili udarci čekića: na daske prikucavaju krzna za sušenje. S nekom malom zvjeradi već su bili gotovi. Raščetvoronožili su im kožu na nekakav križ malo veći od onog na dječjem grobu. Gulikoža mi s posmijehom kaže da će se iznenaditi putnik kojeg će današnji suton donijeti u Čazmu: čudit će se, kaže, kako je zabasao u neko mjesto puno čudnih raspela na kojima je mjesto čovjeka razapeta životinja.



Previous page


Matko Peić [1967], Skitnje (Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb), 356 pp. [word count] [Peic_Skitnje].

© 2006-2009 by the Institute of Croatian Language and Linguistics

Powered by PhiloLogic
with extensions by D. Ćavar