očiju plavih kao nebo u grobljanskoj kišnici. Dok ju je rezao, kidao, razgolićavao, otvarao — ona se obješena jedva primjetljivo smiješila tako tanko, čudno — u mulj. Kao od prezira. Da, ni u njoj, mrtvački razgoljenoj, nije mogao crknuti posmijeh. I kad je krvnik gulikoža istrgnuo iz njezina lica i oko i jezik i zub, kad je bila sama posmrtna, prazna maska — i dalje se smiješila. Trebalo je nožem ići dalje pa rezati cijele komade njezina već uništenog lica ako je želio izrezati, odstraniti to njezino smijuljenje. Iz praznog krzna njezina lica i dalje je razorno titrala samrtna posprdnost!

Gdje su njezine crvene šumske noći, mislim gledajući je kako se mrtva bijeli čazmanskim poslijepodnevom. Eno, njezina čeljust kojom je klala pijetla da ne kukurikne župniku zoru, istrgnuta iz krzna glave, leži u mulju tiha kao stara papuča kelnerice na đubreniku. Oči, u kojima se nekad crvenio fazan, izrezane su se otkotrljale među kuglice kunića. Odsječen jezik eno liže mozak svoje rasute glave, potamnio kao pokvaren sir. Još sinoć na mjesečini, u paprati sjajnoj kao zlatni nakit, onako u bundi: po leđima vatra, po trbuhu med — bila je kao mlada dama, a gle sad na poslijepodnevnoj kišici obješena niz stajski zid, pred guskom ovako gola, raskrečena, mrtva, raščetvoronožena, od oguljenog čela do opuštene šape, po leđima sva je kao izgažena žena puna modrica, a po trbuhu blijeda kao sirutka jalove krave. Jednom riječju, kako njezin krvnik gulikoža misli: upravo kao njegova stara supruga. Zaista sad oko tri poslijepodne, ovako mala: ni pas ni zec, ružnija dapače i od gole guske — nalikovala je ženskici ovog kraja u tri sata ujutro kad joj muško sito svega, ohladnjelo, nježnim gurkajem u golu porebricu upornim dahom šapće: dan je već, digni se, idi na posao.

Jučer u krznu: plamen, danas gola: komad ljubičastog birtijskog leda, izazivala je mojim očima samilost. Stalno ih je zvala neka pogledaju njezin vratić tanji od guskinog, njezine slabine mutnije od izlizane rukavice stare propale grofice. Njezino nekad dugo, crveno tijelo, njezina vitka strast, živinski plamen u krznu, pa opet sad njezina mrtva usta koja su se smijuljila u rodno blato,

Next page