ili se sprema nešto posebno. Veliko i opasno. Komesar je svejednako mjerio Kaparu, uzbuđen, s prijetnjom u glasu: — Košulja ti je prljava, bluza raskopčana, pogledaj se! Stid te bilo, jesi li ti partizan? Šta imaš u čuturici?

— Prazna je, druže komesaru, izvoli pogledati.

Tog časa pojavio se Brico. Silazio je lagano niza stepenice, ali ne sam. S njime je bila i neodoljiva crnooka ljepotica Lenka, držala ga ispod ruke i smješkala se zavodljivo. Napudrana, dotjerana, zdrava kao riba, naoružana s dva teškomitraljeska gnijezda na prsima, nastupala je u punom sjaju i zastala na posljednjim stepenicama da još jednom skrene pažnju dvorani na svoj trijumfalni dolazak. Još je smiješak titrao na njenim koraljnim usnama kad je Brico opazio komesara. Klecnuše mu koljena, problijedi, odgurne ljepoticu, ali je bilo kasno. Kasno, prekasno! Jedno oko uvijek gleda, kom se sakrit ništa ne da... Dignuvši ruku i pokazavši na Bricu komesar upita:

— Gdje je bio taj?

Kapara ne odgovori. Suviše je dobro poznavao svoga druga da mu ne bi bilo jasno gdje je to bio Brico, ali šta se tu može. Šutio je.

— Dođi ovamo!

Brico pristupi i pozdravi. Lice mu je bilo zabrinuto, glupo, kao kradljivcu kad primijeti da je spustio ruku u džep policajca.

— Gdje si bio?

— Druže komesaru, bio sam... bio sam tu, gore, na prvom katu.

— I šta si radio gore?

— Šta sam radio...? Ova pjevačica... Lenka, dočula je da sam ja brico pa me pozvala, mislila je da znam ondulirati, htjela je urediti frizuru... Došla je narodna vojska pa se htjela dotjerati. Ja sam joj rekao da to nije moja struka. Ja jesam, doduše, brico, ali brijem samo komandanta brigade i svog desetara Kaparu. To je sve.