Dinko učini korak natrag do tronošca, pa umjesto svega zaklopi čitanku pljesnuvši po tvrdim koricama. Od toga se uzbuniše stvari u prostoriji, nekako zadrhtaše zahvaćene gnjevom. Potom naglo nasrne k izlazu. Vidio je drugara kako u trku okreće bose tabane k nebu želeći njima dohvatiti leđa, onako pljoštimice. Minja se strelovito surva nizbrežnom kaldrmanom stazicom u obor zaklonjen zidom od Dinkova pogleda. Opet je isplivao uranjajući u okvir, čađavih dovratnika. Posljednja mu se vidjela ruka, a njome nije mahao ni prijetio, naprosto nekako zaostala za tijelom. I ona nestade u tami, u kojoj je Ana slagala drva na ognjište, da ih potpali.

— Šta je? — obazire se na sumanuti dječakov nalet. Gledala ga je duže, ali nekako neužurbano, nuzgredno. Ni dječak nije sustajao pogledom, piljio je ispitivački, a kad je sve bilo po starom u krupnim tetinim očima i lijepo savinutim obrvama, smjesta se trgne i skokom dograbi vrata. Tabani ponovo brzonogo zavrcaše, duge zamusane vlasi odskakivale su od glave padajući na oči. Jurio je nasumce. A kad se na vratima sudari s Dinkom, ustukne podižući kosu dugim, otanjenim prstima. Drugar mu se uvuče u sumračje, Minja za njim. Joko je iz drvenog crnog čančića zahvatao višnje i gutao skupa s košticama. Mljaskanje širokih usta i crveno omaljani brkovi bili su još uvredljiviji. Činilo mu se, da siše krv iz pregrižene dojke, a ne višnje. Iz tetkine krupno nabubrežene dojke. Obrub obrva se grči od bola, oči joj zamagljene, a Joko hrska košticama, oblizuje višnjakom uprljane brčiće...

— Opet si doša, poslušaj ti mene... — nastavljao je mumljivo preko zalogaja. Dječak uskipi potpaljen, a Dinko se mahom dosjeti, zašto je ruka zadnja ostala pri ulazu. Od nemoći nije znao šta bi. Zubi su se stiskali, ali nekako poljuljano, mliječnjački, stoga isplazi jezik koliko je god mogao, osjeti bol u grlu, koje je Joko zaliječio pomirbom.

— Ma ja sam se šalio, budalo, a ti odma um! — proguta zalogaj, od čega mu se istegne vrat kao u pijetla kad kukuriječe. Na dječacima smiri pogled tih i umilan.

— Ja sam tako za šalu, a on plače... nu plače... — Minju su oblijevale suze krupno se kotrljajući niz brazde uz nos i kapale po napršnjaku koporančića.

— Ih, pa zato plače ko mala bebica... — odloži čanak i hrapavim prstima razmaza zajezgrene suze po dječakovu

Previous page