| Dobro došli na stranice Hrvatskoga jezičnog korpusa |  |
| naslovnica | Riznica | dokumentacija | |
Ivo Vojnović [1912], Gospogja sa suncokretom (Matica hrvatska, Zagreb), 143 pp. [broj pojavnica] [Vojnovic_Gospogja_sa_suncokretom].
CANDIANO šaljivo: Hm! Hm! — Taj „kadgod“ — vrijedi zlata! VITALE: Jest–– –– mes chers amis! — Neka Vam Alvise Candiano kaže, zašto su me jednog dana iznenada tutori ščepali i bacili u prvi brod, što je nosio drva u Liverpool... CANDIANO: Ali, to su stare stvari!... Ludosti šestnaestgodišnjega dječaka! VITALE: Sad govoriš tako, jer sam dobio svjetsku nagradu od 300 hiljada franaka i jer mi je štitnički sud napokon ustupio jedan dio očeva milijuna... Ali onda!... Dječak od šesnaest godina, ljubio sam djevojčice više nego sada. Jednog sam se dana ipak zagledao nešto dublje u crni „šalin” s najbožanstvenijim crljenim, Ticijanskim kosama i s poderanim cipelama. Počeo sam ljubakati kao svaki mali Mlečić, ali moja je glava bila prepuna knjiga pustolovina, bjegunaca, detektiva. I odlučih pobjeći s Terezinom... CRNA PLEUREUSA: Oh!... Divno!... Divno!... Vitale, ti si un angelo! Smijeh. VITALE: Sada možda — jer imam krila! Ali kako pomoći onda i sebi i njoj? Ne znam, kako i
Ivo Vojnović [1912], Gospogja sa suncokretom (Matica hrvatska, Zagreb), 143 pp. [broj pojavnica] [Vojnovic_Gospogja_sa_suncokretom]. |
|||||
