Marke su bile objavljene u nakladi GUS-a 1934. u gradu Bergamu prema
nacrtu istaknutog ustaškog emigranta Narcisa Jeszenskog.[ERROR: no reftable :]
Katalog-Cjenik Hrvatskih Poštanskih
Maraka, „Domovina”, Madrid, II. izdanje, 1975., str.
115.
Naljepnicu sa zemljovidom buduće nezavisne hrvatske države
opisao sam u dijelu rada u kojem su obrađene ustaško-domobranske
koncepcije o granicama i opsegu buduće nezavisne hrvatske države. Na
objema su naljepnicama objavljeni ustaški znakovi, hrvatski grb i natpis
„Za nezavisnu državu Hrvatsku”. Na njima su istaknute i vrijednosti u
banicama i kunama (niža vrjednota plave boje vrijedila je 50 banica, a
viša vrjednota crvene boje vrijedila je 1 kunu).
Istodobno s izlaskom naljepnica iskovana je u proljeće 1934. i srebrna
kovanica od 5 kuna.[ERROR: no reftable :]
U članku pod naslovom „Hrvatski kovani novac”, Nezavisna hrvatska država (GUS – Italija), god. II.,
br. 32. od 1. listopada 1934., objavljena je „Odredbu o
rukovođenju sa hrvatskim kovanim novcem” od 13. rujna 1934.,
str. 3. U članku je navedeno da je ista odredba prethodno
objavljena u Ustaši. Vijesniku hrvatskih
revolucionaraca, broj za rujan 1934. Ona pokazuje da je
kovanica kovana na temelju Odredbe Glavnog ustaškog stana o
utemeljenju i kovanju hrvatskog novca od 30. ožujka 1934. U
svrhu raspolaganja tim novcem ustrojena je u sklopu ustaške
organizacije „Pjeneznica Glavnog ustaškog stana”, odnosno neka
vrsta blagajne. Kovanica je sadržavala simbole istovjetne onima
na naljepnicama: hrvatski grb koji je počinjao srebrnim poljem,
ustaški znak, troplet i natpis „Za nezavisnu državu Hrvatsku”.
Tu je kovanicu opisao i objavio Irislav DOLENEC, Hrvatska numizmatika od početaka do
danas, Prvi hrvatski bankovni muzej Privredne banke Zagreb,
Zagreb, 1993., str. 87. Osobito uspjele slike te kovanice
objavio je isti autor i na str. 84. Dolenec taj novac naziva
„promičbenim novcem”. NARA, M1203, svitak 5, Zahtjev
jugoslavenske vlade od 30. studenoga 1934., str. 10., pokazuje
da je kovanica kovana u mađarskoj državnoj kovnici u
Budimpešti.
Zanimljivo je tadašnje ustaško-domobransko tumačenje razloga za
uzimanje naziva „kuna” i „banica”: „Ime novca jest ime prastarog
hrvatskog novca. U vrijeme, kada je prije više od tisuće godina bila
utemeljena nezavisna hrvatska država, rabilo se je kao platežno
sredstvo, (...), kod hrvatskog naroda krzno od kune”, a banica „je
stariji sitniji hrvatski novac, što su ga kovali hrvatski banovi, a još
se i danas u narodu spominje” te je zaključeno da hrvatski narod „ima
eto za svoj novac i svoje stare narodne historijske nazive iz vremena
hrvatske