životu, op.) bio pozivan na odgovornost poradi nebudnosti.” Isto tako „bio je debelo svojeglav, što je mnogo bolje negoli da je, naprimjer, njihovoglav. Njih, dapače, nikako, nigdje i ni u koje vrijeme nije podnosio. Kao ni oni njega. Neprekidno su ga držali na oku.”

Životni put Zvonimira Baloga primjer je „američke biografije”, karakteriziran raznolikim poslovima i životnim sredinama, dakle i iskustvima. Nakon gimnazije i poljoprivrednog tehnikuma Balog je mlad činovnik u Mjesnom uredu, „gdje je vodio dostavni i urudžbeni zapisnik, (…) ispisivao stoku za pasoše, putne isprave. Glavni posao pisca, međutim, bilo je da glavnom administratoru, bivšem bilježniku donese, svaki put iz drugog sela i od drugog gazde, vino za ručak.” Vodio je potom evidenciju u gostionici, „ali kako junaci njegova djela ’Moji dužnici’ nisu izvršili svoju platežnu obvezu, to je autor bankrotirao”. Potom je odgojitelj u križevačkom đačkom domu, no i tu je nakon jedne godine dobio otkaz kad je otkrio (i javno obznanio) nedolično ponašanje „sina komandanta garnizona”.[ERROR: no reftable :]

I Balogov spomenuti životopis i romani Predživot i Bosonogi general dokumentarna su, književna vrela za oponentski književni model, za dosljedno oporbenjaštvo, izricano najčešće (samo)ironijom. Ona se posebice iskazivala spram tadašnje vlasti, njezinog nepotizma, bezgraničnog primitivizma i samovolje. Evo tek nekoliko nasumce odabranih autorovih opaski o novoj, partizanskoj vlasti u Predživotu:

a) Partizani su nam ukrali konje. Odveli su ih u roblje zbog nekih sitnih razlika u mišljenju. Oni su se, uopće, ponašali kao da im je sve dopušteno. Što im se svidjelo, proglašavali su svojim. Laž je bila njihova ključna duhovna aktivnost a krađa djelatna grana privrede (47);

b) Najopasnije mjesto za hrvatske mladiće bila je upravo jugoslavenska armija iz koje su se mnogi vraćali u mrtvačkim sanducima. Sanduci su bili zakovani, pa ih se nije moglo, a niti smjelo otvarati. Roditelji koji su to ipak činili, grozno su požalili, jer su u lijesu zaticali hrpu mesa i kostiju, iznakažena i izmrcvarena tijela (79);

c) Jer, drugovi mi ne smemo da puštamo iz vida neke stvari koje bi mogle biti sudbonosne za opću stvar pogotovu u trenu opće mobilizacije jer neprijatelj je lukaviji nego što mi općenito mislimo i zato nije dovoljno samo misliti formalno već treba i dejstvovati kako je zacrtano jer drugovi ovo je sad istorijski čas prilika koju ne možemo i ne smemo ispustiti mi sada moramo vući prave poteze jer ovo je dijalektička prekretnica kad će kapitalizam kapitulirati jer i Amerika i Engleska bit će zemlja proleterska jer to je zakon jedinstva u suprotnosti vi ste učeni pa ćete znati što to znači koji će kvantitet neminovno pretvoriti u kvalitet a pogledajte koliki je kvantitet te trule Amerike zato drugovi ne možemo odstupiti ni za dlaku od zacrtane linije što se toga tiče i slično (149).

Predživot je, dakle, izrazit primjer Balogove angažirane proze, kao što je na dječjoj recipijentskoj razini Bosonogi general.

Slijedi školovanje u Zagrebu — Škola primijenjenih umjetnosti i studij na Pedagoškoj akademiji i Pedagoškom fakultetu u Rijeci. Da bi priskrbio sredstva za školovanje i studij „nosio je kofere za Zagrebačkog glavnog kolodvora, (…) pakirao cigarete u Zagrebačkoj tvornici duhana”, u lutkarskoj radionici „crtao je lutkama oči i usta”, bio

Previous page

Next page