soboslikar, strugao po željeznim konstrukcijama, okušao se u akviziterstvu…

Nakon toga nastavnik je u školi, uređuje dječje listove „Modru lastu” i „Smib” i počinje djelovati kao profesionalni pisac, postavši još 1958. članom Društva hrvatskih književnika. Prihvaća potom mjesto urednika u dramskom programu za djecu i mladež Hrvatske radiotelevizije.

Rijedak je primjer u autobiografijama da se autor ponosi svojim obiteljskim životom (jer to, tobože, ne ide s razbarušenom umjetnikovom prirodom i slobodom!); Balog, međutim, ističe: „Mnogi autobiografi svoju životnu priču završavaju ženidbom, dok prava biografija ovog pisca tek sada počinje. Da nije bilo njegove supruge Ljubice, također spisateljice, koju je Bog nadario rijetkom ljepotom, ljubavlju prema domovini i domu, dobrotom i razumijevanjem, kako za dobre tako i za loše strane pisca, on ne bi stvorio nijedno od svojih djela.” Balog je sretan otac dvoje djece, Ksenije i Tugomira („koji je, ne mogavši egzistirati u boljševizmu, kruh potražio u Australiji”).

Balog je autor tridesetak knjiga — pjesničkih i proznih zbirki, dva romana, kazališnih djela, priredio je dvije antologije, Zlatnu knjigu svjetskog pjesništva za djecu i Antologiju hrvatskog humorističkog pjesništva. Preveden je na desetak jezika, nagrađivan u više navrata (samo za zbirku Pjesme sa šlagom ili šumar ima šumu na dlanu primio je pet nagrada, među ostalim i „Ivanu Brlić-Mažuranić” 1975. i „Grigora Viteza” iste godine).

Previous page